6
To me šapat neki
zove da te tražim
po rasutim proplancima
u očima tvojim.
2. deo
1
Ponovo je prolazila
kroz nemoćne misli,
lepršajući suknjicom.
Čitao sam Spinozu,
zamišljen nad čovekom
van želja i nada –
mudraca je hladnokrvno ubila
pogledom jednim jedinim.
Između pokidanih redova Etike,
u nekom od svetova,
nesuvislo sam sanjao
šapat joj koraka
i sebe u oku njenom.
2
Zaklinjao sam se da je neću sanjati
gde vetrenjače leteći na metli
neumorno okreće.
I da ću sujetnu samodovoljnost njenu
oterati u oblake,
odakle je i došla.
Razvejaću je
na sve četiri strane sveta,
ni senka joj slike ostati neće.
Semenke razuma posadiću
na raskrsnicama gde se
iz raznih pravaca tražim.
I poskidati točkove
sa mlinova gde melje žito,
i gde je stvarnost jedina.
Vetrovima ću cedulju s njenim imenom dati
i gledati je kako odlazi
van dosega misli.
I melem za nesanicu potražiti
Argus Books Online Magazine
51