Mi smo u ovih 0.2%.
Uzgred, ako pošaljete zahtev
National Geographic-u
dobićete pake-tić sa
priborom sa kojim možete
zagrebati po unutrašnjoj
strani obraza, poslati im taj
uzorak nazad na analizu i
dobiti mapu kretanja svojih
predaka od trenutka
napuštanja Afrike.
Zamišljam da je to prilično
otrežnjavajuće iskustvo.
Linija predaka koja je
preživela sve lomove kostiju,
povrede pri lovu, glad,
bolesti, ratove, epidemije...
Na kraju, dve osobe koje su
se srele, a mogle su da se ne
sretnu nikad, i rešile da
ukrste svoje hromozome i
DNK lance. Jedan spermatozoid među nekoliko
stotina miliona i jedna jajna
ćelija u jednom seksualnom
susretu. Beskonačan niz
mogućih DNK kombinacija
koje su iz tog susreta mogle
da se ostvare. A ostvarila se
baš moja.
Od šest kosmičkih
brojeva do beskonačno
mnogo mogućih DNK
kombinacija mojih roditelja.
I sve ono između ove dve
krajne neve-rovatnosti.
Ja sam, a i vi ste,
dobitnik premije na
kosmičkoj lutriji života. Ne
postoji veća premija od nje.
U univerzumu. Mi smo je
izvukli. Probaj-te da o svom
životu razmislite na ovaj
način. Stotinak miliona evra
na evropskom lotou sad i ne
deluje bog zna kako
spektakularno, zar ne? Retko
ko da nikad nije maštao šta
bi sve uradio i kako bi živeo
da osvoji milione na lutriji.
Moglo bi se svašta nešto. Šta
biste uradili, tačnije, šta
radite sa životom? Opet,
mogućnosti su ako ne bez-
granične, a ono barem brojne.
Šta biste pomislili da vam neko kaže da mu osvojenih sto miliona nije
dovoljno? Očajan je, fali mu još pet ili šest. Možda vama jedna premija
na kosmičkoj lutriji nije dovoljna? Fali vam još jedna. Mnogi među nama
su se ubedili (ruku na srce, mašinerija koja podržava ovu iluziju je i
stara i moćna i uporna i delotvorna preko mere zamislivog, budući cveta
i raste na ljudskom strahu od smrti) da će nakon ove izvući još jednu
kosmičku premiju. I ta će biti neograničena. Večna. Pa je čekaju. Iako
ne postoji apsolutno ni jedan racionalno utemeljen razlog za takvu
jednu nadu. Ne znaju šta će sa sto miliona evra. Štaviše, depresivni su
pored sto miliona. Sklonili su ih u banku, ne dižu čak ni kamatu.
Kada sam svojevremeno, u svojoj, uslovno rečeno, hrišćanskoj fa-zi,
pun očekivanja uzeo da čitam Bibliju, pripremio sam, po običaju koji
inače imam, svesku da prepišem delove koji na mene budu ostavili
poseban utisak. Na kraju krajeva, latio sam se knjige koju nekih dve
milijarde ljudi drži za izvor najdublje mudrosti sveta. Šta-više,
nadzemaljske, božanske mudrosti. I više od toga, knjige koja sadrži
istine o poreklu sveta i života. Njen uticaj je toliko dubok i sveobuhvatan da u svetu postoje brojni fakulteti čiji se program studija
manje više vrti oko njenog izučavanja. Bibliju sam, inače, dobio od oca
koji je na prvoj stranici napisao i posvetu “Mom prvorođenom sinu u
trenucima kada je ophrvan dilemom koji životni put da izabere...“
Mislim da ova posveta, od oca koji je prosečno načitan čovek, najbolje
ilustruje kulturološku konvenciju o Bibiliji kao izvoru mudrosti ili
nekakvom duhovnom vodiču.
Prepisao sam samo jednu rečenicu, među bezmalo hiljadu stranica
knjige.
Rečenica koju sam prepisao, glasi - “Istina će vas osloboditi“
(jevanđelje po Jovanu, 8:32).
Mislim da mi je pažnju privukao baš dobar citat, uprkos tome što je
ostati budan za vreme čitanja Biblije intelektualni podvig svoje vrste.
Više životnih situacija kroz koje sam prošao, potvrdile su ovu filozofsku
misao. Ona se pored kanonskog jevanđelja po Jovanu jav-lja i u
nekanonskom gnostičkom jevanđelju po Filipu. U jevanđelju ovu
rečenicu izgovara Isus obraćajući se Judejima: “Zaista, zaista, ka-žem
vam, da je svaki ko greši – rob greha“. U jevan