SVANUO JE DAN
protestna balada (D – dur)
Svanuo je
Svanuo je
Svanuo je
Svanuo je
dan
dan
dan
dan
svanuo je dan
baš nešto razmišljam
svanuo je dan
teško razmišljam
Da toliko godina hodam po Zemlji
Koju bih nekako morao svojom zvati
I voleti je ljubavlju pravom
I ako zatreba i život joj dati
I voleti ljude voleti reke
I ptice i cveće i planine daleke
Al ono što osećam jako
Ono što stvarno osećam nije tako
Osećam da nogama tuđim
Hodam po Zemlji koja moja nije
I moje srce tajnu krije
Ni žena što ljubim je moja nije
I stran mi je ukus ića i pića
I otac i mati strana su bića
Ni ruke ove moje nisu
Ni nož u njima
Ni ženska nedra ni bedra
Ni krik ni jecaj ni detinji plač
Ni blud ni krv ni oganj ni mač
Svanuo je dan baš nešto razmišljam
Svanuo je dan teško razmišljam
Svanuo je dan u ovoj Zemlji žalostan
TEŠKO PITANJE
Živeći u samoći dubokoj i teškoj
Okružen osim svoje
I tuđim nesrećama i zlim sudbinama
Godinama sam neodlučan mučio sebe
Strašnim pitanjem i dilemom
Treba li kupiti ženu ili psa
Prosto rešenje uvek postoji
Samo je teško dosetiti se
Ne treba mi žena i ne treba mi pas
Kupiću svinju i pojesti je u slast
Dabome…
Argus Books Online Magazine
130