VIDIM, ČUJEM, OSEĆAM
Vidim te. U kuhinji dok kuvaš kafu.
Vidim te. U sobi dok mi tražiš majicu u kojoj ću prespavati noć.
Vidim te. Na sceni pored sebe dok blistaš rečima i tonovima.
Čujem te. Kako se kriješ iza zvuka svog tupavog smejuljenja da zavaraš
trag.
Čujem te. Kako mi govoriš da mi se diviš iz dana u dan.
Čujem te. Kad otvoriš vrata jer si prošetao psa i vratio se u stan.
Osećam te. Kad gledam oblake na nebu jer očekujem tvoj lik.
Osećam te. Kad spavam jer ipak to činim mirno kao da pored mene bdiš.
Volim te. I zato ću za tebe uvek imati stih.
JEDNA NOĆ
Kasno u noć vapio si da nedostajem,
A ja nisam bila bila tu.
Bio si blizu snu.
Na drugom kraju grada
Spremah se da pođem kući.
Umesto toga, dođoh tebi
Jašući na zelenom talasu odobravanja.
Ponosna i srećna.
Dođoh ti pod prozor
I videh lice oduševljenja i ljubavi.
Uđoh i pomislih da me više nikada
Nećeš pustiti.
„Ovo je nešto što ja bih uradio“, rekao si
I voleo me celu noć.
MAJCI
Kad bih mogla da kažem dodirom i pogledom,
Da ničice padnem pred njom i jecam,
Do besvesti, do poslednjeg atoma snage.
Bez ijedne reči da shvati, da oprosti ako smatra
Da se išta oprostiti ima.
Da stegnem joj ruku, ramena, poljubim obraz.
Da skuvam joj čaj, da učinim sve.
Sve što mogu, a ne mogu ništa.
Ni da prođem pored njenih vrata, njenim parkom.
Pa ni njenim gradom više.
Ni kad je Sunce, ni kad krenu kiše.
Ni da je pitam, ni da joj kažem.
Ništa ne smem i ne umem, pa ni da slažem.
Danas u paklu, do juče u bajci.
Toliko toga rekla bih tvojoj majci.
Argus Books Online Magazine
120