Najviše što želim da mi
isparite sa pri?om o životu,
koji nosim na još, priznaj,
dobrodrže?im nogama. ?ime
vas grebem, tebe, mamu,
pola sveta… Imate obaveze
preme meni, da me hranite,
pojite, finansirate. Silvija,
koji bolesni crv ti buši
mozak, pa mi ne daš mira?
Da li ti je moj život vibrator
u nejebici? Ne trpim nemir
koji mi donosiš.
Silvija je uvre?ena i to
me ne boli. Ona je svakodnevno uvre?ena sa moje
strane, naro?ito kada odbijem upoznavanje sa nekim
od njezinih prijatelja, uglavnom sveže razvedenih
muškaraca.
– To su muškarci u
najboljim godinama, a tebi
vre-me leti.
– Hm, možda u tome i ima
istine, ali to me uopšte ne
uznemirava. Šta da radim sa
vremenom koje mi leti i
muškarcima u najboljim
godinama kojima je sat
verovatno stao po?etkom
raznih rehabilitacija?
Naj?eš?e, od poslednjeg
razvoda. Nikada se nisam
ose-?ala podobno za tu vrstu
muških ma?ora.
***
– Silvija da li sam ti
pri?ala o ru?ku sa Francom?
– Bio je novope?eni
razvedenko.
Pozvao me je na nedeljni
ru?ak u restoran Rot-bara.
U mojoj samo?i, Franc je
zasijao kao svetlo na kraju
tunela. Sa velikom pažnjom
sam izabrala garderobu,
namestila frizuru i stavila
pet kapi Women's Lolita
Lempicka.
Farmerice su mi držale
podignute guze. Kora?ala sam prema Rot-Baru sa napaljenim
samopouzdanjem. O?ekivala sam promene u životu, i one bi trebalo da
se zovu Franc. Muškarac moje generacije ili nešto sli?no, verovatno koju
godinu stariji. ?ekao me za stolom na terasi. Pridigao se i pošao mi koji
korak u susret, lica boje sveže obarenog jastoga. Par kapljica znoja na
njegovom licu i tri opuška u pepeljari. Jedino se još se?am belog
porcelanskog osmeha, ?inio mi se vrlo idiotskim, kao sa plaža Majamija.
Sela sam preko puta njega, nešto sam brbljala o doga?ajima sa ratišta,
a on je izbuljio o?i, ne na mene, nego na moj život. Znao ga je
odnekuda, pretpostavljam, iz ratnih reportaža. Htela sam da ga izružim:
– Franc, plati kafe i idi ku?i, ne vodim ljubav sa muškarcima koji nose
smešne strahove. Recesije, ali-mentacije, krize vlada, krize srednjih
godina... Franc, ja volim ljubav od koje se dlake tresu, a ne onu od koje
se smejem.
– Malo si odlutala mislima, razumem. – ?ula sam glas muškarca koji je
drhtao naspram mene. Da, doslovno drhtao. Pepeo sa cigarete je padao
od poskakivanja Francove ruke.
Franc pokazuje izuzetno razumevanje prema meni. Strpljiv je i
uporan. Odbila sam sve njegove pozive od pre, uvek sa lošim
izgovorima. Ali, Franc nije odustajao. Prijatni gestovi sa njegove strane
imali su mese?ni ritam. Kao austrijski kulturni ataše u Beogradu,
posedovao je ulaznice za sve priredbe, festivale, doga?aje.
Naše poznanstvo se i uprili?ilo na konferenciji Strategije u promeni
sveta. Ne znam kako sam tamo prispela, ali se se?am da po završetku
nisam imala prevoz, a ni kišobran. Franc je prisko?io, ne skrivaju?i
simpatije za moje telo, duhovitost i polugermansko poreklo.
Sigurno tri meseca od tada, Franc me namamljuje na zajedni?ki
izlazak. Odlu?ila sam da progutam mamac koji je zabacio. Autoportreti
Šilea u Beogradu, to ne smem propustiti.
Volim samotnjake, muškarce kojima ne treba društvo. Poželjni su mi
sve dok ?uvaju gnezdo vlastite samo?e. Ne jure za razgovorima,
društvom i statusom.
Posmatram Franca, i ve? malo umorna od napora da mu moje društvo
u?inim što prijatnijim, prise?am se starca Regera iz Bernhardovih Starih
majstora i njegove rezignacije nad spoljnim impulsima u kojima se traže
rešenja pred nesnošljivoš?u života, pa bili oni i Umetnost.
„?ime da nadomestim gubljenje ljubavi?“, razmišljam dok gledam u
pravcu Francovog ramena, kao kroz nišan i zamišljam Nika, ispijaju?i
espreso u gutljaju.
Sve od njega mi je nedostajalo tog trenutka. Nje-gova opuštenost,
njegove stisnute usne, stisnute o?i, njegove kratke re?enice. Pomislila
sam da li ?e ikada sesti na Francovo mesto, preko puta, za stolom u
baru?
Tu no? sam ležala u krevetu i o?ekivala da usnim. Bip, bip, ?ulo se sa
?ubretarskih kamiona. To je znak da je ve? zora. Psi ne laju, oni su u
stanovima, sa uništenim prirodnim ose?ajem za vreme. Petlova nema.
Znakovi bu?enja u gradu su ?ubretari. Ležim kao da nemam telo, kao da
je samo duša svesna i stoji na raspolaganju.
A rgus Book s Onl i ne Magazi ne
58