5:45
Bar pastu za zube da sam
poneo… I tablete za glavu,
ubi me golo nebo no?as.
Još se adaptiram.
10:05
U supermarketu stavio u
korpu pakovanja ka?kavalja i
šunkarice; žiletom rasekao
najlon. Šetao duž nedogleda
polica s poslaganim
materijalima za
zadovoljenje osnovnih
ljudskih potreba; prazne
najlone i ostatak kifle
spustio u korpicu kraj zida.
Kasirka mi za sapun
tražila 63 dinara. Imao 46.
„To nije dovoljno“, rekla je,
kao majski cvet se smeše?i.
Slegao ramenima. Izašao.
14:55
Jedna dileja preko haube
rasprostrla ribarsku
kabanicu; sa?ekao da se s
kofom po vodu udalji;
obezbedio pokrivku.
Pred hotelom Moskva neki
za ostatak ?ove?anstva
zna?ajan doga?aj, koji li
moj. Kralja Milanovom prošli
blindirani, sa nevidljivima
koji umesto nas za naše
dobro misao svoju
upotrebljavaju. Možda u
ovom svetu u kojem su svi
Neko i Nešto uspem da
postanem Niko i Ništa.
17:30
Upoznao Gorana. Ima i
žalosnijih slu?ajeva nego što
sam ja. Slepca je Bog
zajebao jer mu je dao sve a
on je hteo još više.
Kompanjoni mu udariše kajlu
pri transakcijama oko jedne
propale firme. Tada je otkrio ljubav najbližih. Žena mu je otišla kod
švalera, za kojeg do tada nije ni znao da postoji. Sin i k?erka, kojima je
prepisao ku?e, ne htedoše ih staviti pod hipoteku. Ostao je sam sa
sobom.
19:35
27. jun 2013.
Trgao se malopre i iskobeljao ispod kabanice. U drugome uglu Goran
je buncao rešavaju?i i u snu neke teške nesuglasice sa samim sobom.
Seo na prag sto?nog vagona i zapalio cigaretu, zagledan u beskrajna
nedoku?iva svetla Beograda.
3:15
U niskoj sobici s razdrndanim krevetom iz bra?nih snova i dvokrilnim
šifonjerom, Goranova prijateljica skuvala nam kafu. Po ispucalim
zidovima blistali su posteri sa zalascima sunca i romantikom držanja za
ruku iz nekog drugog sveta. Žalila se na nekog kurajbera i pokazivala
tragove od kaiša na ru?nim zglobovima. Bližila se pedesetim, imala je
tople prostrane pitome o?i i dala nam je kutiju s preostalim cigaretama.
8:35
Mahnuo Goranu rukom i seo na klupu u parku. Povremeno ustanem da
isprosim koji duvan, pa ponovo sednem i gledam da li ?e neko u korpu
preko puta baciti kakav okrajak pa da se stuštim na njega.
Sada bi mi u Knjaževcu Mirjana postavila tanjir, i sve bi mi dodavala,
i pri?ala bi, pri?ala, pri?ala. Ili bi me sa stolice preko puta
zaljubljenorazneženo gledala i gugutala „Pa jesi li mi dobro, dušo?“
10:25
Malopre, policajac tražio da se legitimišem.
– Pokaži li?nu kartu.
– Nemam – rekoh.
– Šta radiš ovde? Ko si?
– Senka od ?oveka – rekoh. – Ne radim ništa.
Kaza da se ne zajebavam sa policijom i pozva stanicu.
Zakonski, bio sam ?ist.
Kao bedu koja remeti uljudnu pristojnost civilizovanih, udalji me s
platoa ispred hotela Bristol.
16:20
Zasad vam ga eve na. Za ubudu?e ?emo videti.
17:05
28. jun 2013
Po?injem izgleda da kandišem, mirišljavi me zaobilaze.
A rgus Book s Onl i ne Magazi ne
46