Dnevnik
besku?nika
Miloš
Petronijevi?
25. jun 2013.
Stigao u Beograd. Vele da je u njemu 3 000 besku?nika. Sada imaju
još jednoga.
Ona aspida sigurno je ve? po?ela samu sebe da jede; da sik?e po
sobama. Budala misli da ?u se vratiti. E – eve joj ga!
Idem prvo da napunim flašu i da bar negde ova znojna muda malo
plaknem.
Uzmi iz korpe kraj ?esme taj nedojedeni sendvi? što ga je bacio neko
kome je bog više neko što mu treba dao. Ne skupljaj opuške po parku.
Preko dva miliona njih je u ovoj prestonici i koliko ih još kroz nju pro?e.
Pogledaj samo tu gužvu i šta ih se nakotilo. Od njih deset da potražiš,
cigaretu ?e ti bar jedan od njih dati. Ako da, potraži i neki dinar, jebeš
zazor i stid.
Sloboda i jeste to kada te boli kurac za sve.
14:40
Teškog li naroda, jebote. Pre ?eš im izbiti dva oko iz glave nego dva
dinara iz džepa. „Idi pa zaradi, pizda ti materina!“ kažu. Pa ja da sam
hteo da radim ne bih ni bio ovde. Jedva isprosja?io 83 dinara. Cigarete
doduše daju, imam i rezervu. Ni hrana nije problem, samo ovde pored
autobuske i parka iz korpica za?as skupio par?i?e za skoro celu
pljeskavicu i nekoliko okrajaka kobasica. Iz piljarnice maznuo krastavac,
iz druge papriku.
Za spavanje mi je zasad dobra i ova klupa u parku. I laptop je u redu.
(Šta je kurvi unaokolo po ?oškovima, bog te tvoj.)
Ostalo mi je samo da se razbaškarim, da posmatram ovaj svet
unaokolo i uživam u slobodi.
21:20
26. jun 2013.
Jedva zaspao… Na klupi posle tre?eg-?etvrtog drveta neka budala
tr?ila je jednu drugaricu pa su joj o?i ispadale. „Uf, eh, oh, uf“, dahtala
je. „Pa ti me rasturi!“ I butine joj belasahu pod neonkama, uzdignute
ka nebu.
Probudio se, loman. Smrzao se kao pi?ka. Mora?u da obi?em širu
okolinu, a negde na prizemnijem kanapu suše neko ?ebe.
Pije mi se kafa, a i navikao sam ?im ustanem da serem. Ono jeste da
je ona guja bila zajebana, ali sam uvek šoljicu kafe zaticao kraj
kreveta. I kenjao sam civilizacijski.
A rgus Book s Onl i ne Magazi ne
45