Argus Books Online Magazine #8 | Page 21

negdje ispod moga vinograda i da vjerovatno neka loza korijenjem dira nekada voljene ruke ili grli ogoljela ramena. Suparnica djevoja?ke duše mora umrijeti, suština je ovih doga?anja, uvjeren sam. Tražio sam u djedovoj biblioteci spise koji bi potvrdili moju teoriju, ali ne na?oh ništa osim niza malih notesa uvezanih u br okatnu tkaninu i u njima zapise o ljepoti bake i djedovoj ljubavi, te nespretne crteže ponekog drveta, cvijeta i ?ubaste ševe. Baka je dodavala ispresani cvijet i namirisanu maramicu sa zajedni?kim inicijalima i datumom vjen?anja ili upoznavanja. Otvorio sam bocu vina ophrvan mislima i strahom od mogu?eg i nemogu?eg. Od stvarnih vidljivih neprilika ?ovjek se može obraniti, ali nadprirodne sile nisu prirodne sile da bi ih se svojim rukama ili glavom mogle odagnati. Prijalo mi je vino u koje je djeda dodavao papar i ružmarin , te sam s olakšanjem prihvatio no? u odlasku i nesvjesno zaspao za stolom . Usnio sam kako me netko vodi na tavan i iz skrovišta pod krovom vadi pušku. Daje mi je i govori: - Spara, il mio karo! Ubij nesre?u! Probudio sam se s mišlju kakve sve mirakule sanjam . Dok , zbog glavobolje , tražim aspirin pada mi ?aša sa stola na kameni patos. Pote?e mi krv iz stopala i zaprepašten gledam kako poprima oblik konja. Otrijeznim se za tren. Nestade mamurluk. Zavio sam nogu i krenuo drvenim škriputavim skalama na tavan . Ispod vijenca suhe murtikele pronašao sam spremište i pušku iz moga sna. Zamotana u voštano platno, srebrena cijev i zlatni okovi blješte pod tavanskim oknom. Spreman sam uhvatiti se u koštac sa nepoznatim silama. Strah me je i molim djeda da mi pomogne. Ne ?ujem ga, ali ga osje?am u sebi. - Ja sam potok tvojih potoka – ponavljam. Jeka u meni odgovara: “Ti si potok mojih potoka! Mi smo nabujala rijeka! Matica svih matica!” “Ne priznajem mijene kada nije vrijeme za njih. Ne dam moje zeleno za tvoje sivo, obra?am se nepoznatom, nevidljivom. Ne dam moje mokro za tvoje suho, ne dam moju pamet za tvoje ludilo, ne dam moj vinograd za tvoje ništavilo, ne dam život moje zemlje za tvoja mrtva sje?anja.Tvoja ljubav ?e trajati dok je svijeta u svakoj ?estici svemira. I njegova. Osje?aš li da se i on bori protiv tvog strašnog zemaljskog pohoda? Okani ga se !“ Odgovora, naravno, nema. ?ekam pun mjesec. Staložen sam. ?itam djedove pjesme iz male knjižice pisane crvenom tintom ki?enim rukopisom. Kona?no nalazim rije?i pouke o djevojci u bijeloj bluzi, crvenih šlinganih rukava što jaši bijesnog konja po punom mjesecu: „Ne vjeruj joj ako ti poškropljena krvlju…“, piše crnim slovima i potom se rukopis prekida. Ali ja ?ujem u glavi: pucaj, mio karo, pucaj… Evo ga, griva nalik talasima morske trave. ?ekam u zasjedi , natežem zlatni oroz i pucam u crnu izmaglicu pra?enu topotom i bijelom, bijesnom pjenom. Konj se propinje, pretvara u krvavi oblak što kiši po vinogradu , škropi mu liš?e i ?okote, ispucala zemlja upija crvenu teku?inu. Nigdje raspletenih kosa, ni šlinganih rukava. Bjelca jede mjese?ina kao crna udovica. Sve postaje mrak .Mjesec se crveni i nestaje .Sve se doga?a u bljesku vremena. Pipam put pred sobom i dolazim do vrata. Još ?ekam. Dugo. Nitko se ne vra?a. Samo dva ?uka vode ljubav na daljinu. Drijemam na trošnoj stolici ispred ku?nog praga smiren tišinom i mirisima divljeg bilja sa huma. U krilu mi djedova puška.Jutro mami svjetlost i toplinu. Budi me sasvim. Da li je proživljena no? bila san? Gledam vinograd i divim mu se. Zeleni redovi postrojeni poput vojnika na smotri. Ko?operni u novim uniformama. Rastežem se i želim šalicu vru?e crne kave. Neka sjena mi zaklanja sunce. Iza ku?e dolazi djevojka isprljana krvlju. U crnoj raspletenoj kosi, vlasi konjske grive. Pruža ruke i nešto moli. Možda vode. Kada si žednome odbio vodu? Ustajem se po ?ašu, kad za?ujem djedov strogi glas. Spara, dio mio! Spara! U trenu reagiram. Dok ska?e na mene pucam iz druge cijevi .Raspršuje se u maglicu i isparava na suncu. Crveni rukavi posljednji nestaju, kao da se hvataju života na sun?evim tracima. Vinograd nikada nije bio ljepši. Ove godine, vino je crne boje s primjesom crvene, kao da ga je netko miješao s krvlju. Chaplin – Movies, Popcorn and Beer Radio A rgus Book s Onl i ne Magazi ne 21