ljubavno pismo u njihovom
nekadašnjem stilu i tako
ljubavnom igrarijom osvježiti nadolaze?e jesenje dane,
koji nakon ljetnih sloboda
pokraj rijeke, na plažama i
promenadama , donose odre?enu prostornu sku?enost.
„Dragi Gospodine,
prvi susret s Vama
probudio je u meni veliku
strast. Stajala sam iza Vas u
minimarketu
omamljena
mirisom muškosti kakvu
skoro nisam osjetila. Toplina
mi je grijala cijelo skamenjeno
tijelo.
Nisam
vjerovala da je to mogu?e.
Kada ste se okrenuli i kada
sam vidjela Vaše usne ,
znala sam da bih sve u?inila
za Vas. Pratila sam Vas
nekoliko mjeseci misle?i da
je taj zanos bio samo trenutak , neki sve?ani dan
poklonjen mi od nježnog
sun?evog ljubi?astog traka,
ali nije. Voljela bih Vas sresti nasamo. Vi, dakako, ne
znate tko sam ja, jer se nikada nisam otvoreno otkrila,
ali ako kod Vas postoji želja
da upoznate strastvenost
jedne
zaljubljene žene,
zavežite crvenu trakicu na
kapiju. Nakon toga ?u
prona?i mogu?nost da Vam
se javim i predložim mjesto
susreta.
Zauvijek Vaša neznanka.“
Tako je glasilo pismo.
Stavila ga je u ruži?astu kovertu, malo namirisala i
uve?er kada se vratila ku?i
ubacila u poštanski sandu?i?.
Smijuljila se dok je ka?ila
crvenu
trakicu
pokraj
klju?i?a, ra?unaju?i da ?e on
prepoznati njezin rukopis i
uzvratiti joj istim strastvenim pismom, a ona poslije
pristanka na „spoj“ smisliti
mjesto susreta i oti?i u
kupovinu nekih seksi stvar?i-
ca. Te no?i je slatko spavala, sve smiju?i se o?ekivala pisamce i trakicu
za nju kada se bude vratila ku?i.
Ujutro, kada se ustala privu?ena mirisom kapu?ina, prvo je prebrojala svoje avion?i?e, pomilovala dlanom crveni trokrilac i sjela na
omiljeno mjesto u naslonja?u, stavivši mu noge u krilo.
„Nešto si lijepo sanjala „, pitao je ponukan nasmiješenoš?u , a ona
ga je mazila po ruci pri?aju?i kako za njih dvoje vrijeme polagano te?e i
kako ima osje?aj da su se ju?er upoznali. Mislila je da ?e trakica biti uskoro zavezana oko kapije i da ?e njezinu nasmiješenost smijeniti njegova. Ali nije tako bilo.
Stajao je na vratima crven u licu , namršten i ljutit.Otvoreno pismo
visilo je u ruci niz butinu.“Bolje da OVO ne ?itaš“, rekao je s knedlom u
grlu. Slijedio je tajac. O?ekivanje reakcije. Ruka sa pismom se sporo
podizala u njezinom pravcu. Pritisnula je ukrasni jastu?i? na lice i drmala se cijelim tijelom, kako bi prigušila gromoglasni smijeh. U trenu se
osvijestio :“To si ti, beštijo nijedna, pisala! Ja sam mislio da nas netko
ho?e posva?ati!“, rekao je s olakšanjem.
„Starimo, dušo, starimo! Priznali mi to ili ne, starimo !“ rekla je,
zgužvala pismo i bacila ga u sme?e.
„Što si planirao danas raditi?“
VINOGRAD OD
KRVI I LJUBAVI
Skoro svake ve?eri, kada se sun?eva baklja smještala u postelju iza
šumovitih humova, a nebo navla?ilo zvjezdani pokriva? nad zemljom,
penjao bih se na terasu tu negdje oko krova, zadovoljno ispijaju?i ?ašu
vina i motre?i sa ponosom redove mladoga vinograda što se spuštaše niz
blagu strminu do jezera. Kamena ku?a, u kojoj sam bivao, naslije?ena
je od djeda i u nju je bila ugra?ena ogromna ljubav prema baki. Još se
vidio i osje?ao taj plam u toplim zidovima ru?no klesanog kamena, bijelim facetama dotegljenim negdje sa primorskog kamenoloma, solaru
savršenog luka iznad konobe i skalama sa otvorima za murtikelu i
ružmarin. Terasu je krasila puzavica, puna crvenih trubljica i zelenoga
bogatoga liš?a lozice. Tu je bila i lanterna, a umjesto Ravelova „Bolera“
slušao sam ljubavno dozivanje dva ?uka. Od oca sam naslijedio prili?nu
imovinu sa pristojnom rentom, koja je omogu?avala skroman život, dok
mi vinograd ne uzvrati rodom ljubav koju sam uložio u njegovo podizanje. Sjedio sam, sretan, i uživao u životu kakvog sam oduvijek priželjkivao. Moj djeda , visok sijed ?ovjek strogih moralnih na?ela , a istovremeno kreativan, luckast u smislu poimanja st varnog i ostvarenog,
držao je konje i volove u ovoj kamenitoj pustari usprkos proro?anstvima
,dobrostivih ali i zlokobnih ljudi, o neminovnom krahu takvoga imanja.
Za njega nije postojao poraz, ni kao imenica ni kao doga?aj.
A rgus Book s Onl i ne Magazi ne
19