Morao je oti?i u
kupovinu i u kafanu da se
na?e sa prijateljem.
Dugovao mu je dosta para i
obe?ao je da ?e mu nešto od
toga vratiti. Vuk je uzeo
potrebne stvari, zaklju?ao
vrata predsoblja i pošao.
Tada je spazio ku?e kraj
stepenika terase.
"A tu si! Penelopa, sad
?emo da obi?emo komšije.
Mora da si ne?ija. Ovako
lepa dama mora da ima
gazdu. Onaj drkadžija
Lazarevi? ima ?etir kera.
Sigurno si njegova."
Vuk je zaklju?ao
kapiju i poneo ku?e u
naru?ju. Brzo je stigao do
prve ku?e hrastove ulice.
Otvorio je vrata kapije i
ušao u dvorište Lazarevi?a.
Šarplaninac Miško se spremio
da potr?i Vuku u susret i
obori ga na vlažnu zemlju,
ali videvši pudlicu u
Vukovom naru?ju,
predomislio se i pobegao iza
zida. Odatle je virio i
uplašeno gledao pridošlice.
"E sad da te vidim stara
propalice! Plašiš se
Penelope? I treba. Samo mi
se približi, gospo?ica ?e te
ugristi." Vuk se smejao
obra?aju?i se psu. Najzad se
pojavi i doma?in. Vuk nije
?ekao da mu komšija bilo šta
kaže, odmah mu se obratio.
"Komšija, je li ovo tvoje
ku?e? Našao sam je ispred
svojih vrata."
"Je li žensko?"
"Jeste."
"Nije moja. Ne volim male
pse, još naro?ito ne ženke.
One se ve?ito štene. Ne
trpim male ku?i?e. Imam tri
vu?jaka i šarplaninca. Svi su
mužjaci...", po?e Lazarevi?.
"U redu je. Žurim." Vuk
brzo iza?e iz komšijskog
dvorišta.
Ponovo je išao iz ku?e u ku?u po komšiluku. Raspitivao se ?ija je
pudlica. Brzo je obišao pet ku?a Hrastove ulice. Nije bila ni?ija. Mladoj
komšinici Jadranki se kuca jako dopala i htede da je uzme.
"Vu?e, mol im te, pokloni mi tu kucu. Bolje ?u je negovati nego ti. Ne
možeš sad ni sebe da okupaš. Kako bi kucu?" Iza Jadranke se pojavila
njena majka. ’
’Ne?eš, Jaco. Šta ?e mi ker u ku?u? Nemaš ni ti šta da jedeš, a
hrani?eš psa. Krsti?u, nosi to svoje ?udovište dalje od ove veštice!"
"Mama, vidi što je slatka kuca. Molim te, da je zadržim." Jadranki se
jako dopala pudlica.
"Ne"! Povika Jadrankina majka pa osu paljbu na Vuka.
"Pisac, nosi se do ?avola sa tim svojim ?udovištem! Blesav si koliko si
težak!"
"Znaš šta, komšinice? Moj pas nije ?udovište, ve? pudlica. Pošto
nisam mnogo težak, ne mogu mnogo da budem blesav. Tvoj muž ima sto
dvadeset kilograma, koliko li je tek on retardiran? Jadranka, ti
razmaženo derište, sad ti ne dam ku?e. Pošto tvoja majka vi?e, neka ti
kupi konja. Penelopa, idemo." Vuk je brzo otišao.
"Sve same kreštalice i zoofili?ari. Pošto nisi ni?ija, bi?eš moj pas.
Volim ku?i?e, ali i gospo?ice. Ti si fina, plemenita dama." Zaklju?i Vuk.
Sa pudlicom u ruci prešao je zemljani put i uputio se puteljkom kroz
hrastovu šumu. Put je bio veoma uzan. Levo i desno od puteljka nalazila
se visoka trava, iz?ikljalo žbunje i ogomna hrastova stabla. Šuma je bila
gusta i teško prohodna. Da nije postojala staza ne bi se moglo kretati.
Ipak je ta staza bila pre?ica do naseljenog dela grada.
"Eto, bi?eš moja. I tako nemam psa. Sva sre?a što ne koristiš
cigarete, ina?e bi teško izlazili na kraj. Ja ispušim po dve kutije duvana
na dan. Da mi je znati ?ija si..." Vuk se obra?ao pudlici ne zatvaraju?i
usta.
IZ RECENZIJE STEVANA ŠAR?EVI?A
PRI?A IZ TAME
Da li vampiri mogu voleti? Da li su njihovi postupci nasumi?ni, ili
u njima postoji neka viša i neumoljiva logika. Da li su ih na jezive
postupke naveli užasi iz sopstvenih nesretnih života, ili su jednostavno
ne?ista sila, pa su samim tim zli i iskvareni? Kakva je to misteriozna
veza izme?u Danice, francuske pudlice i vampirice? I najzad, ho?e li Vuk
uspeti da preživi pokolj što mu je svakim trenom sve više bliži?
Rešenje zagonetke ?ete na?i u napetom romanu „Verna do
groba“ Snežane Kova?evi? i ono je prili?no nestandarno za vampirske
storije. Duboko sam ube?en da ?e rasplet misterije za ve?inu ?itaoca
predstavljati ne baš malo iznena?enje.
A rgus Book s Onl i ne Magazi ne
44