"A,a,a, lepa moja mala
crvenkapice, ne da te tvoj
komšija. Da ti ?ika Vuk
ispri?a bajku..." Tako je Vuk
pri?ao i pevao bebi.
Devoj?ica je pevala za njim i
zaspala.
"Majo, evo ti lu?e. Stavi
je u krevet matorog
drkadžije, da bi Jasmina
spavala ?vrsto ko njen tata."
Maja je odmah odnela
devoj?icu u o?evu postelju.
Potom se vratila. Vuk je
gatao iz šoljica kafe obema
komšinicama. Od njih nije
mogao da traži da mu
zapisuju pri?e. Baka nije
umela da piše, a Maja je bila
pretrpana obavezama. Popio
je kafu i pi?e sa
komšinicama, pa otišao.
Ušao je u naredno
dvorište. Komšija ga je uveo
unutra. I on mu je ponudio
pi?e i kafu. Komšija je imao
suprugu i dvoje dece. Vuk je
pitao komšijinog sina,
de?aka od trinaest godina,
da mu zapisuje pri?e.
"Toliko mnogo da pišem!
Ni doma?i svoj ne radim.",
glasio je odgovor.
De?aku je to bilo mnogo i
teško. Roditelji nisu prekorili
sina, niti su se ponudili da
pomognu. Ponudila se
devoj?ica, starija sestra.
Ona je imala šesnaest
godina, bila vredna i odli?na
u?enica.
"Vu?e, mogu ja da ti
pomognem." Tada se
umešala njena majka:
"A ja ?u ti raditi doma?e
zadatke, a?"
Vuk se zahvalio na
gostoprimstvu, pa ušao u
tre?u ku?u. Tamo su živele
dve starije dame, ro?ene
sestre, Imale su preko
šezdeset godina. Nisu bile
udate, niti su imale decu. I
one su bile obradovane
Vukovom posetom. Ponudile su Vuka kafom i doma?om rakijom. Dugo su
pri?ale sa njim. Obe su imale volju da pomognu Vuku. Starija je slabo
videla, ali nije umela ni slovo da napiše. Mla?a je je umela da piše, ali
to što je pisala niko osim nje nije mogao da pro?ita.
Vuk je ušao i u ?etvrtu komšijsku ku?u. Izašla je Jadranka, devojka
od devetnaest godina. Kada je videla Vuka, široko se osmehnula.
"U?i komšija, volim da mi do?eš." Vuk je pošao za njom. Jadrankina
majka je znala da se njenoj ?erki mnogo svi?a komšija Krsti?, ali nije
znala da se Jadranka ne svi?a Vuku. Sumnji?avo ga je gledala, pa ipak
uljudno pri?ala sa njim i po?astila ga.
Vuk je rekao šta ga mu?i. Jadranka se oduševila. Odmah je pristala
da pomogne komšiji, ?ak se i uzbudila što ?e u?estvovati u pisanju
novela.
"Sve za tebe, Vu?e! Polaskana sam što mogu da ti pomognem.
Možemo odmah da odemo kod tebe i da po?nemo...da radimo." "Jaco,
ne ideš kod mene. Još nemam pri?e." Odmah ?e Vuk. "Ma nema veze!
Izmisli?emo ih ja i ti." Bilo je jasno da Jadranku ne zanimaju novele
koliko njihov pisac. Silno se trudila da se dograbi komšije. Majka je
pogleda.
"Jaco, saberi se! Ne ideš sama kod komšije!" Strogo ?e majka.
"Jaco, bolje nemoj, predomislio sam se. Pomo?i ?e mi kume i Vera."
Vuk je brzo otišao. Ušao je i kod poslednjih komšija. Tu je živeo
stariji, bra?ni par bez dece. Lazarevi?i su bili osobeni, ni sa kim se nisu
družili, niti su nekoga posebno voleli. Imali su ?etiri velika psa,
šarplaninca i tri vu?jaka. Šarplaninac Miško je bio ogroman, ali
miroljubiv. On je voleo Vuka. ?im je ušao u dvorište, Miško mu je
poleteo u susret. Sko?io je na Vuka i oborio ga na zemlju. Neupu?eni bi
premrli od straha kad bi videli prizor, ali to je bio uobi?ajeni pozdrav
Miška i Vuka.
"Volim i ja tebe, ali sad stvarno žurim." Vuk je pokušavao da se
izvu?e. Pas nije mario, nastavio je da se rve sa Vukom. Najzad, pojavio
se doma?in.
"Miško, gubi se! Komšija, šta si hteo?" Vuk je zažalio zato što je
uopšte ulazio u dvorište Lazarevi?a.
"Hteo sam da pozajmim tabletu za spavanje. Ne mogu da zaspim
nikako."
"Mi ne koristimo tablete. Popi ?ašu toplog mleka, to ?e ti pomo?i."
"Mleko? A da, naravno." Promrmlja Vuk i iza?e. Ako nešto nije voleo, to
je bilo mleko.
Mrak se ve? odavno spustio. Vuk je mislio da ne?e mo?i da zaspi.
Obišao je ceo komšiluk, popio ?etiri kafe i pi?a. Dugo se zadržao kod
komšija i razbio san. ?im je izašao iz dvorišta Lazarevi?a, nebo se
smra?ilo. Više se nije video okrugli mesec i blistave zvezde. Vetar je
snažno zafijukao i hrastove grane su se povijale pod naletima. Munje su
poput srebrnih strela parale nebo. Gromovi su izazivali strah. Jedan je
pogodio ogroman hrast nadomak šume. Promenljiva ?ud prirode je brzo
jenjavala. Pljusak, kako je naglo po?eo, tako se i završio. Vetar je bivao
sve slabiji. Samo se u daljini još ?ula grmljavina.
Dok je stigao do svoje ku?e, Vuk je pokisao do gole kože. Sve se na
njemu cedilo. Hladna kišnica mu se slivala sa kose i ode?e. Pre nego što
je ušao u svoje dvorište, pogledao je gore ka nebu. Tamni oblaci su
nestali. Na nebu se ponovo pojavio mesec i mnoštvo zvezdica. U
vazduhu se mešao miris svežine posle pljuska sa mirisom narcisa. Kod
Vukove kapije je stajala preslatka, mlada ženka francuske pudlice.
A rgus Book s Onl i ne Magazi ne
42