Snežana
Kova?evi?
-H R A S T O V A B E Z B R O J A(odlomak iz romana „Verna do groba)
U jednom lepom vojvo?anskom gradi?u postojala je slepa uli?ica,
neucrtana u mapu grada. Nalazila se na samoj periferiji i sastojala se od
svega šest ku?a. Iza nje su se protezala beskrajna polja rodne, banatske
ravnice. Zemljani puteljak je bio dug oko tri kilometra i vodio je na
autoput. Ko nije živeo u tom gradu, teško da bi pronašao pomenutu
uli?icu. Preko puta se nalazila ogromna, gusta hrastova šuma. Kroz šumu
se protezala staza, pre?ica do naseljenog dela grada. Šumskim putem do
naselja je trebalo kilometar i po do dva, a obilazno se peša?ilo preko
?etiri kilometra. Uli?ica nije imala ime, nazivali su je hrastovom. Nije
bilo kanalizacije, telefonske linije, niti gasne mreže. Stanovnici nisu
dobijali poštu, ve? su išli do grada po nju. Svi stanovnici Hrastove ulice
su do naseljenog dela varoši išli zaobilaznim putem, to jest putem koji
je vodio pored šume. Samo je jedan mla?i ?ovek, stanovnik poslednje
ku?e te zabiti, uvek do grada išao stazom pravo kroz šumu.
Ceo je komšiluk živeo u ube?enju da je Vuk Krsti?, novinar i
književnik, bio neustrašiv. No, to nije bilo ta?no. Vuk se mnogo plašio,
ali je bio isuviše lenj da bi išao dužim putem. Mladi pisac je sakupljao i
zapisivao narodne bajalice. Pisao je romane isklju?ivo horor sadržaja i
pomalo verovao u duhove, vilenjake, vampire, vukodlake i sli?ne
karakondžule. Mnogo ga je privla?ila opasnost od koje se ledi krv u
venama. Prosto je ?eznuo da doživi nešto paranormalno. Naime, do tada
nije doživeo ništa neobi?no.
Od davnina se pri?alo da sa hrastovom šumom nešto nije u redu.
Mnogi su bili ube?eni da je šuma ukleta. Navodno, neki pijani momci su
presreli sveštenika u šumi da bi se do?epali velikog, zlatnog krsta,
teškog sedam kilograma. Otevši relikviju i ubivši sveštenika, žrtvu su
zakopali ispod stoletnog hrasta. Me?utim, ni oni sami nikada nisu izašli
iz šume. Posva?avši se oko plena, u naletu pohlepe, me?usobno su se
poubijali. Najsnažniji me?u njima je preživeo, no ni on se nije izvukao;
po zlo?inu je izgubio razum. Govorilo se da duše tih pokojnika lutaju
šumom, jer ne nalaze spokoja. Duhovi nasilnika napadaju prolaznike, a
duh sveštenika im pomaže. Drugi tvrde da su u hrastovoj šumi videli
vile. Jedna baka se klela da je u šumi videla desetak divljih devojaka
koje su, obu?ene u belo, igrale u vilinskom kolu.
Pri?e su se same ispredale. Kada je deda Vlaja bio momak i
kandidat za ženidbu, kriju?i se od oca svoje devojke Mice, strogog i
prgavog ?oveka, bio je prinu?en da krišom prolazi hrastovom šumom,
paze?i pri tom da ga neko ne vidi i ne oda Micinom ocu. Otac njegove
devojke je bio preke naravi i nije trpeo da mu se ?erkini udvara?i
motaju oko ku?e. Jedne no?i, Vlaja je jedva izvukao živu glavu. Vra?ao
se ku?i kroz šumu od Mice i bezbrižno žviždukao, kad se pred njim
pojavilo ?udovište. Frktalo je i režalo na preplašenog momka. Vlaja je
utekao. Za samo nekoliko minuta je stigao ku?i. Zli jezici tvrde da je
?udovište niko drugi do Micin otac, onako snažan i krupan sa motkom u
ruci. Drugi misle da je Vlaja imao bliski susret sa vukodlakom.
I drugi su u toj šumi vi?ali sve i svašta. Vuk Krsti? se nije obazirao na
pri?e, mirno je hodao puteljkom kroz hrastovu šumu. Bio je ve? kraj
A rgus Book s Onl i ne Magazi ne
40