- Samo za jednog od nas.
Kako bilo da bilo dva vuka ?e
iskidati nebo... - Glas kojim
je to izgovoreno naglo zamire. Slamka u ruci govornika je upola kra?a od
svih izvu?enih. Zastaje, a
onda odlu?no ustaje.
- Onda igrajmo. Vreme je
da se dveri rastvore.
***
Bosonogim stopalom Danica stoji na bujnim grudima
devojke, u jednoj ruci drži
ma?, u drugoj odse?enu
devoj?inu glavu, a u tre?oj i
?etvrtoj posudu za krv. Ispija i suze lije, a kraj nje se
uzdiže zapalacala zmija.
Najednom, vrata od solidnog
mitrila se razle?u pod
soni?nim udarom, a u odaju
stupa Heroj u ode?i od
deflektorskih vlakana. Zmija
se ustremljuje na njega, ali
Heroj j e brži. Uz jedva ?ujan
šum iz oružja zmija se pretvara u oblak krvi i tkiva.
Danica diže pogled sa posude i vidi ostatke mrtvih
stražara razmazane po zidu
hodnika. Pogled joj se
susre?e sa o?ima Heroja.
Nasmešila se, iskapila posudu i visoko podigla glavu. On
joj prilazi i u plavetnome
bljesku razara okove na njoj.
Ma? se munjevito pokrenu i
Herojeva glava se otkotrlja.
Danica pojuri kroz zamršene
hodnike, pa izletevši u no?,
zaurla na mesec. Znala je
put, znala je na?in, pa
nezaustavljivo pojuri ka kamenom krugu, zastavši tek
da promeni obli?je.
***
Devojka u Lokijevoj gubici se uvija od straha, dok ih mo?ni pokreti
nose ka zamku. Odjeknu daleko zavijanje i Loki zastaje, pa ispušta plen.
Olakšan, dvostruko brže jurnu kroz no? ne obra?aju?i pažnju na devojku
koja puze?i pokušava da se sakrije. Važnije mu je da pre Danice stigne
do Kapije. Ne interesuju Lokija stara predanja, ne zanimaju ga bapske
pri?e, ho?e samo svoga sina. Zastaje pred gorostasnim kamenjem i
zagleda se u bledilo i izmaglicu. Dveri su otvorene. Tren potom zakora?uje u studen i izle?e sa suprotne strane u svet neprirodno zelen i
plav. Vidi ono što je svaki put video: Danica, izmenjena i gola beži pred
dvojicom muškaraca u maskirnoj ode?i. Jedan je sustiže i udara je kundakom. Danica pada, njegove je cokule šutiraju, primorava je da raširi
noge. Onaj drugi, sa poderanom haljinom u ruci, cereka se i urla
posmatraju?i scenu:
- ’Vataj ku?ku Ivane!
Zaboravlja sve što je znao i u besomu?nom besu baca se ka
najbližem napasniku u naporu da spase svoje dete. Protivnik okre?e ka
njemu oružje. Odjeknu pucanj.
Projektilsko oružje! Baš su uznapredovali otkad nisam bio, pomišlja
Loki tren pre no što ga bol preseca po grudima. Prokleta dimenzija!
Ovde sam ranjiv! prole?e mu kroz glavu dok rastrže neprijateljevo grlo.
Poslednjim trzajima ubija i drugog siledžiju, pa pada preko Danice.
I dok se beznadežno bori za poslednji dah, a Dani?ine ga ruke uz
sebe privijaju, pogled mu pada na rezbariju u vidu sklup?ane zmije koja
sama sebe za rep ujeda. Došlo je vreme spajanja po?etka i kraja. Nanovo ro?en, pojavi?e se na onoj šumskoj stazici. Zemlja ?e u prole?e ispustiti zmiju iz svoje utrobe, a on ?e se zauvek bez poroda vra?ati svome domu.
http://stipansevernjak.blogspot.com/
A rgus Book s Onl i ne Magazi ne
30