- Ja sam bezvredna. Ovde sam da ?uvam dveri - dok je to izgovarala
njena ?vrsta glatko?a i zaslepljuju?a belina svilene kože nasuprot vranoj
kosi postala je potpuna.
- Svejedno. Oni dolaze i donose svog razapetog boga - re?e dok su
mu se nozdrve ispunjavale Dani?inim reskim mirisom. Ona mu je prišla i
položila majušne šake na zverinji hrbat. Po?oše.
***
– Zazvoniše zvona po Arkadiji, zazvoniše hitro i pani?no, sve jedno
drugo preklapaju?i i zaglušuju?e odzvanjaju?i u jezivoj kakofoniji.
Duboki su tonovi, istovremeno i daleki i bliski, prenosili samo jednu
poruku:
- Opasnost! Smrt! Bežite u planine! Danica je vratila Lokija! Opasnost! Smrt! Bežite u planine!
Zakora?io je u maglu i
stresao se udaren svetloš?u i
ledom. Kapija i hladna jeza
svemira. Ubrzao je korak. Ako
se zaustavi osta?e zauvek
izgubljen.
Tren
potom
prole?e se vratilo. Ste?ci su
ga okruživali, ali magle više
nije bilo. ?uo je Dani?in glas.
Govorila je jezikom koji poznaje, re?ima drevnim i u
vreme kad su se planine uzdizale i reke probijale sebi
put.
- ?ekala sam te Gospodaru, o, ti što menjaš oblike,
ti što kružiš vremenom, o, ti
sinoubico!
- Opet sam ga ubio, zar
ne? - Vreme zaborava je
prošlo i znao je zašto je
uzeo to slabašno telo.
- Da Gospodaru, tako si
povratio oblik i misli. Nije
još vreme - nejasni Dani?ini
obrisi postajali su sve ?vrš?i i
realniji. Stajala je sred krvi
?iji ga je poziv privukao, krvi
koja je nestajala istom
brzinom kojom se njena
telesnost izoštravala.
- Krv našeg deteta.
Fernisova krv, tvoj život re?e žale?i za detetom koje
još uvek nije dozrelo da
okon?a grešku bogova.
***
Nad kužnim mo?varama beli se zamak. U zamku rogati starac iš?ekuje gospodara, a ?eki? i lanac Dani?in na rukama mu po?ivaju.
Gospodar je gladan i zariva joj se me?u noge. Snaga mu je ogromna,
ne prestaje i ne umara se. Telo Dani?ino gr?i se u slatkim mukama, ali
ne preobražava se. Okovi je drže sputanu i pokornu.
Umrla je Danica hiljadu puta, obožavala prodore, bol i patnju kroz
bezvremeno trajanje, sva znoj i drhtavica bila, sve dok nije pala no? i
gospodar je se nije zasitio.
Zna ona dobro, glad je podse?a; lova se uželeo.
Nad plavim šumama Arkadije odjekuje slavljeni?ki zov lovca i
pozdravlja zeleni mesec. Po selima vrata se sa sedam klju?eva
zaklju?avaju. Opasnost! Smrt! Danica je vratila Lokija! Device odnosi i
svojoj ih okovanoj dragani na poklon donosi.
***
Devet muškaraca sede za stolom od admanita, ozbiljni pogledi im
po?ivaju na šoljici sa devet slamki. Tišinu narušava tek lagani šum
klimatizacije što pro?iš?ava vazduh podzemnog skloništa.
- Ne smemo dozvoliti da se ovde okoti - promrmlja najzad jedan,
nesigurno pružaju?i ruku ka šolji.
- Siguran si da je nose?a? - Glas što mu odgovara podrhtava. Svi su
obeleženi strahom.
- Trojstvo tako kaže. Moramo delati, vlakno im je u rukama - kaže
prvi i odlu?no povla?i slamku. Odahnu sa olakšanjem, pa podiže pogled
na ostale.
- Su?aje ne greše. Moramo je osloboditi - i druga slamka je izvu?ena.
Puna dužina.
- Znate li šta je cena? - Ruka ?oveka se trza kao u gr?u i naglo povla?i slamku.
A rgus Book s Onl i ne Magazi ne
29