O – DA…
Ti si prenatalno uzbu?enje besvesti. Iako ?eš biti mla?a od mene, slutio sam te u budu?em postojanju .
Da sam znao da ?e ostati samo na tome poništio bih se u fetusu i neznanjem se lišio divne budu?e svesti o
tebi
Znam te u srž, jer su nam sijamske duše hirurški raspolovili i razbacali po vremenu i prostoru Bogovi da
vide gde je granica ljudske izdržljivosti na razdvojenost.
Ose?am te telom, dok ispod oraha koga je jesen o?elavila, gazim po palim ostacima od letnje hladovine
kao po uspoMENAMA.
Ose?am na svojoj koži svaku iglicu jeze koju rana studen proizvede na tvojoj koži, mirišem kako ti se
mmmmasti kosa, ?ujem kako ti rastu nokti, zanoktice i želja za mnom.
Kad god kineš dlanove isprskaš mojom iznenadnom mišlju na tebe koja ti se kanališe u linijama srca.
Razumem i šta kašlješ, toliko te eto znam, pa vidi šta ?eš ako si mislila da imaš tajne…
Kasno je da se boriš, o?arao sam te svojom bezrazložnoš?u bez koje se više ne može.
Slutim prekognicijom svaku boru tvog ?ela od pomisli na loše vesti iz kraja koji je uspomena na „beše
jednom…“
Rasklapam se i sklapam kô koLaž, deo po deo, jer, iako naizgled ceo, ja sam ipak samo invalid – bi?e sa
posebnim potrebama za tobom.
Svaka jutarnja kafa ima gorak ukus krika za tobom, ali i sladi nijansom tvojih o?iju.
DAR ZA OVAJ DAN
(izvini, bolje nisam umeo)
Re?i su svemogu?e, ?ine i nemogu?e.
Re? sve obavi, osim kad se bavi ljubavi.
U šta smestiti: „volim te?“ Eeeeej, pa to je pri?a najve?a na svetu… Nije mogla da stane u Aleksandrijsku
biblioteku, niti je ikada nastala varvarska vatra koja bi je mogla progutati (džaba ste (se) ložili, zlikovci,
došli ste glave samo onom što se lažno predstavljalo kao mudrost). Prava mudrost je to: „Volim te“, nema
vere koja bi ga mogla smestiti u svoje krilo, ni nevere koja bi ga mogla uništiti.
Ljudi su svemu smislili namenu logikom – ovo ti je za ono:
Sredstva za život, makaze za nokte, krema za tabane, pasta za cipele, pripreme za put, 200 grama za
poneti, oko za oko - zub za zub…
Samo je voleti zaVoleti
Ono je toliko nenamensko razumu da se bez njega ne može živeti.
Voleti iz srži do kosti, do kraja, a posle Bože mi oprosti – pepeo pepelu, prah prahu, ljubav opet tebi
koja si materiju obukla samo za moje gladne o?i, za skromnu svest sklepanu od 3-4 dimenzije. Sad zahvaljuju?i tebi znam i kako ljubav izGleda, oko moje…
„Volim te“ je za tebe i ne dam ga nikom drugom. Ja ga ovim putem patentiram i poklanjam ti za ovaj
dan.
A rgus Book s Onl i ne Magazi ne
44