Branislav STANKOVI?
http://ironijexl.wordpress.com/
LJUBAVNA PRI?A O PATETICI
Zgužvao je papir i bacio ga kroz prozor. Mrzeo je izdava?e i zadate teme, ali od ne?ega se moralo živeti.
Dugo je buljio u papir, zatim zapisao:
„Marija, otkada sam Vas zavoleo definicija mog mentalnog zdravlja je teško – teško: ili pomislim na Vas
pa mi je teško, ili mi je teško pa pomislim na Vas. Glava mi je u torbi, ruke u džepovima, ?ir u stomaku, voda u kolenima, jedna noga u grobu. Pa dobro, gde sam tu ja? Sve?ano izjavljujem: Kada se budem osvedo?io
da imate prijatelja, do?i ?u kod Vas u kancelariju i izvršiti samoubistvo službenim oružjem. Ako promašim, a
ne pogodim Vas, pokušajte da me ne prezrete.“
U?inkom šake papir je promenio oblik, pa se izletevši kroz prozor prepustio gravitaciji. Levica je podupirala ?elo, desnica potražila olovku:
“Život bez Vas nije život. Ako sledimo tu logiku još se nisam rodio a ve? želim da umrem. Marija, Vi ste
za mene prst sudbine. Onaj kažiprst u oko. No-no prst što povla?i oroz, gura sa simsa, proziva. Svojih ?u deset sastaviti u molitvu – za više sam slab.”
Ne mogu pisati pateti?ne svinjarije makar nikada ništa ne objavio – promumla bacaju?i patetiku u mrak.
Legao je pored žene u krevet i prošaputao u sneno uvo:
– Draga, volim te.
Na spratu niže, izvesna Marija L., sedela je na terasi sa hrpom papira u krilu i užarenog pogleda ?ekala
slede?u papirnu pahuljicu.
?UDNA NO?
Sino? je svratio drug koga dugo nisam video. Haoti?an kao i uvek, šetao je oko mene, provla?io se izme?u nameštaja, cupkao… Popeo se na stolicu, sa nje zakora?io na sto, sa njega se uzverao na orman, od