Tamo iza obzorja blista
vrh planine,
još korak samo i bi?emo
tamo,
krvave šape grabe kô bez
duše.
Jurimo i dalje, jurimo i
dalje.
l
ed
Tvoja je ljubav
Kao sve?a na vetru
drhturi na lahoru
i baca svetla tek
da obasja ti srce
nalik mermernom bloku
koji lakše slomiti ga
neg’ se uz njega ogrejati.
Kad te vidim
ja uzdrhtim.
Ti pronosiš gle?er
kroz vreli letnji dan.
Hladna si kao led
i ježim se kad te osetim.
Onda pomislim u sebi;
?uda su mogu?a,
jer hladna si kao led,
a ipak se topim kraj tebe.
O, da,
ti si ?udo
ledeno moje
jedno i jedino.
v
olim te
Volim te
kao prvu kafu.
Gor?u ili malo sla?u,
ne ose?am razliku.
Volim te
kao Jelen pivo
s vremena na vreme,
oprezno dozirano.
Volim te
kao nove cipele
što žuljaju do krvi,
a tako lepo stoje.
Vukota se tog jesenjeg popodneva zaputio ku?i po šumskoj stazi, više
zverinjoj no ljudskoj. Vino u selu bilo je opojno, a društvo razgovorljivo.
Doduše, Vukota nije voleo ni ljude, ni ljudska staništa, ali to je bio
jedini na?in da dozna novosti. A tih dana novosti su bile turobne.
Skrobimezi su kneza Gojislava ubili i Domaneka silom ma?a za gospodara
postavili. Samotnom lovcu borbe oko vlasti nisu mnogo zna?ile, ali
Skrobimezi su poštovali novog isto?nog boga od kojeg je Vukota, bez
nekog odre?enog razloga, zazirao.
Tek što je prošao tumule drevnog naroda pogled mu je pao na
obližnji proplanak i na dva preklana skrobimeška nasilnika koji su ležali
kraj isukanih krvavih sablji. Nešto dalje ležala je krvlju prekrivena
devojka, gola kô od majke ro?ena. Poderanu joj je haljinu i dalje stezao
jedan od mrtvih Skrobimeza. Preko nepomi?nog devoj?inog tela ležala
je lešina grdnog kurjaka kojeg je prigrlila kao ljubavnika. Vukota se na
trenutak zablenuo u ?udovišni prizor, utoliko jeziviji što se nalazio u
neposrednoj blizini tumula, ?iji su slojevi paljevine i simboli zmije i
zmaja u kamen uklesani Vukotu oduvek uznemiravali. Najednom mu na
pamet pade da ?e teško Domanekovim siledžijama objasniti kako se
našao kraj njihovih mrtvih ljudi. Taman se okrete, kad za?u tiho je?anje. Zastade, a jecaj se ponovi. Korak po korak zaputi se ka mestu
obra?una. Skrobimezima grla behu iskidana. Vuk je tako?e bio mrtav,
ali devojka je još disala. Kad ju je bolje pogledao u?inila mu se poznata. Na trenutak se kolebao, pokušavaju?i da se priseti gde ju je sreo, ali
od toga nije bilo nikakve vajde. Najverovatnije ju je video u selu tokom
nekih od trgova?kih putešestvija. Prišavši, pokušao je da prevali leš kurjaka sa devojke. Devoj?ine ruke se najednom zgr?iše privijaju?i zver
bliže sebi. Užas koji joj je iz pogleda izbijao osetio je poput udarca.
- Ne boj se, ne?u te povrediti - re?e, ali ona ga više nije ?ula. O?i su
joj se sklopile, a ruke opustile. Sklonivši vuka, zabaci je na rame kao
ulovljenu srnu. Za razgovor ?e biti vremena kad budu na sigurnom.
***
Svitanje je Vukotu zateklo gde zamišljen sedi za stolom. Od kad je
ženu izgubio na drugu nije ni pomislio. Verovao je da je sakat, da
ženama nije od koristi. Suviše je godina prevalio i osamio se kao vuk u
planini. Lepa neznanka nije dolazila svesti, pa je i previše vremena
proveo neguju?i je. Ono što je na taj na?in doznao uistinu nije želeo da
zna, jer dok je dodirivao vito telo ga?e su mu se napele. Izborio se sa
iskušenjem neprestano ponavljaju?i u sebi da se ljubav samo jednom
može pokloniti, a njegova je sa Dobroslavom pokopana. Pa opet,
strankinja, sva glatka i ?vrsta, crnokosa i beloputa, u?inila je nešto što
ga je pogodilo. ?ak i dok je ležala u varljivoj, treperavoj svetlosti
lojanice prekrivena plahtom ravnomerno dišu?i, dok joj je polutama
pred svitanje obrise skrivala, Vukota nikako nije mogao da se oslobodi
A rgus Book s Onl i ne Magazi ne
23