„Obustavite
paljbu
obus...“, viknu vo?a ekipe,
ali ve? je bilo prekasno.
Pametniji vojnik ga je
poslušao, ali to ga je skupo
koštalo. Idu?eg momenta
Ana se našla izme?u protivnika i rafal koji ju je pratio presekao je saborca
preko grudi. Ana se zaustavila i u veli?anstvenom luku
blještava traka energije koja
se prirodno nadovezivala na
njenu ruku proletela je kroz
poslednjeg preživelog vojnika. I pre no što je ukoso prerezana
gornja
polovina
vojnikovog trupa dodirnula
tlo, Milivoj je shvatio da i
ona koristi istovetno oružje
kao i MDO-vac. Zaustavila se
na par koraka ispred protivnika. Oboje su bili angard,
usmereni jedno ka drugom.
Tek za trenutak, Milivoj je
susreo Anin pogled kao od
žada, a Ana se, procenivši
ga, okrenula MDO-vcu.
„Drago mi je da te vidim,
Ana!“, re?e ovaj, ne bez sarkazma u glasu.
„Tako?e, Zorane.“, odvrati ona, oprezno nameštaju?i oružje u odbrambenu
poziciju. Zoran, kako se
izgleda zvao MDO-vac, zamahnu i Anin ma? odlete u
stranu. Dobro je parirala i
napala je zamahom ka vratu.
Zoran odbi udarac, pa usmeri probadaju?i udarac ka
njenom srcu. Zbrisala je
njegov riposte, pa se izmakla i pokušala presecaju?im
udarcem da ga dohvati
odozdo. Parirao je, napao,
izveo lažni potez u kvarte,
pa sikste i pogodio napokon
nenadanim
udarcem
ka
zglavku. Krv šiknu, no ona je
zadivljuju?e brzim potezom
prebacila oružje u zdravu
ruku i parirala divlja?kom
naletu protivnikovog oružja. Sve se to odigravalo u ritmu treptaja oka i
podse?alo je na ples. Oboje su bili neverovatno hitri i Milivoj se nikako
nije usu?ivao da zapuca plaše?i se da ne pogodi saborca. MDO-vac je
napao kružnim zamahom iz okreta i na Aninom ramenu se otvori još jedna
rana. Gubila je inicijativu, povla?ila se pariraju?i protivniku i ostavljala
je krvav trag pravcem svog uzmicanja. Suparnik ju je potiskivao širokim
zamasima i neko vreme delovalo je kao pitanje trena kad ?e Ana zakasniti da blokira neki od bezbrojnih udaraca. Njeni pokreti su iz trena u
tren postajali sve sporiji, krv iz njenih rana sve je obilatije natapala tlo,
a isticanje snage je postajalo sve o?itije. Najednom, ona kle?e na jedno
koleno i izbeže sasecaju?i zamah protivnikovog oružja. MDO--vac je
izgubio koncentraciju zbog neo?ekivanog poteza i iskora?io je korak više
no što je smeo. Anin zrak se munjevito podiže dohvataju?i ga izme?u
nogu i pope se kroz protivnika do visine grudiju. MDO-vac zastade, pa se
strese. Pao je lagano, mnogo sporije nego što bi to bilo normalno.
Zastoj posle toga bio je neo?ekivan i delovao je jezivo. Ana se nije
uspravljala, rukav odežde joj se rumeneo, a lokva krvi pod njom sve se
više širila. Milivoj je pištolj držao obema rukama i kao da ponovo za?u
Ostrogon?eve re?i: „Ne ?ekaj, ne raspravljaj. Pucaj!“. Ana podiže lagano glavu i pogledi im se susretoše. Anin pogled bio je napa?en i smiren.
Kao zeleni okean nad kojim ni vetri?a nema. Povukao je oroz...
Spustio je pištolj i pogledao oko sebe. Sasušena trava bila je natopljena krvlju ?etvoro mrtvih ljudi. Dole niz put bili su, teškim oružjem
razoreni, posmrtni ostaci ?itave ekspedicije, a tek nešto dalje, isto
toliko unakaženi leševi njihovih protivnika. Najednom se oseti umornim.
Okrenuvši se, spazi stablo šljive i požele da proba ovalne plave plodove
od kojih su joj se povile grane.
Šljive behu slatke kao leto samo. Sede u travu podno vo?ke, osloni se
le?ima o drvo i zapali cigaretu.
Sam, ispod šljive…
A rgus Book s Onl i ne Magazi ne
21