Termospot
mina!
Užas
Zakavkaških zaseda. Nema
oklopa koji bi odoleo takvoj
temperaturi. Tek kad su
udari energije zaorali tle oko
njega, Milivoj se otrže
slu?enosti i shvati da je
jedini koji još uvek nije u
zaklonu. Idu?eg trena navrat-nanos se baci ka jednom
krateru
otvorenom
promašajem neprijateljskog
ru?nog razara?a.
„Majku im krvavu, mater
im...“ Vrištao je vojnik rasturenih udova koji je, izgleda, imao manje sre?e od
njega. U slede?em trenutku
njegovo
zapomaganje
prestade u bljesku implozije. Pun pogodak, pomisli Milivoj, mašu?i se pištolja.
Gotovo se nasmejao zbog
glupog poteza. Šta misli da
uradi sa tom smešnom
napravom? Jebote, pa ovde
je u punom pogonu frontovsko naoružanje! Dok se
Milivoj još uvek pribirao od
prvobitnog šoka, vojska se
pregrupisala, ili makar se
pokrenulo ono par ljudi što
je od ekspedicije preostalo.
MDO-vac je preuzeo komandu i dovikuju?i kratke naredbe organizovao protivnapad.
Mlazevi koncentrisane energije stadoše da se ukrštaju
nad Milivojevom glavom.
Onako slu?en, zaostao je za
saborcima i našao se izme?u
dve vatre. Zavukao se što je
dublje mogao u svoju rupu,
osluškuju?i pažljivo zvuke
okršaja. Gr?evito je stezao
pištolj, iako nije imao ni
približnu predstavu ko se
nalazi u zasedi pred njima.
Ako su opremljeni kao i
vojska, metak devet milimetara ima?e dejstvo koliko i
ujed buve na slona. Podigavši pogled shvatio je da je
?udna vremenska nepogoda
naprasno prestala. Nebo nad njim bilo je plavo, oblaci beli i paperjasti,
a sunce je blistalo punim sjajem. Da nije bilo haosa i umiranja oko
njega, pomislio bi da je divan letnji dan. Malo kasnije ugleda vojnika
iznad sebe gde napreduje pokraj njegovog skrovišta neprestano
pucaju?i. Tren kasnije sa druge strane kratera proma?e i drugi, pa
Milovoj shvati da se situacija okre?e u njihovu korist. Provirivši iz rova
video je kako šestorica vojnika u besprekornom poretku napreduju duž
izrovane ceste, zasipaju?i vatrom prostor ispred sebe, a tek korak-dva
iza njih, naizgled ležerno, kora?a i ?ovek iz MDO. To ga je postidelo, jer
ni MDO-vac nije imao borbeni oklop, pa isko?i iz rova i zakora?i za
ostalima. Tek je tada jasno sagledao doga?aj. Neprijateljska vatra
dolazila je iz dva pravca, oba iz dobro zakamufliranih zemunica sa obe
strane puta. Paljba njegovih ljudi koncentrisala se na jednu od njih i
samo sekund kasnije sklonište se urušilo i iz vatrene stihije isko?iše dve
pokretne baklje, neprijatelji valjda, da bi najzad te tr?e?e buktinje
satrli pogoci iz razara?a. Nije ni neprijatelj mirovao, dvojica vojnika im
padoše pogo?eni hicima iz suprotnog bunkera. MDO-vac je nešto vikao i
vatra vojnika premestila se ka novoj meti. Pre no što je i drugi bunker
razoren, još dvojica vojnika poginuše. Ostalo ih je svega ?etvorica,
ra?unaju?i tu i Milivoja. Pucnjava je prestala i vojnici zastadoše, pa ih
je Milivoj sustigao. MDO-vac se osvrnu, ali ne re?e mu ništa, nego se
obrati vojnicima:
„Oprezno sada. Ne potcenjujte curu, ma kako slabo opremljena bila.
Najopasnija je u bliskim borbama. Pucajte bez oklevanja ?im budete
imali ?istu metu. Brza je kao sam ?avo!“
Milivoj je spustio pogled i idu?eg trena je znao zašto MDO-vac nijednom nije zapucao. Njegovo oružje jednostavno nije bilo tome namenjeno. Ono što je držao u ruci bilo je oružje tihih ubica. Navodno dizajnirano po ugledu na neki film iz dvadesetog veka, bila je to neopisivo skupa i opasna spravica. Ponajviše po onoga ko ga koristi, a da nije majstor
ma?a. Bila je to naizgled prosta stvar?ica; neugledan mlaznik u vidu
drške i snop koncentrisane energije. Kad bi ga aktivirali delovao je
poput tananog floreta. Malo ko je video to oružje i poživeo dovoljno dugo da bi ga se se?ao, ali Milivoj ga je poznavao. Koristila ga je žena
islednik, oficir Zakavkaške Unije, ona ista koja ga je ispitivala. Jednom
je video njenu sablju u akciji. Kao kroz sir je proletela kroz Omera ?im
je islednica zaklju?ila da od njega nema koristi. Stresao se, pa pogledao
niz put. Nastavljao se ravno, oivi?en špalirom topola, a sa obe strane
prostirali su se sparušeni brežuljci pod vo?njacima. Sa desne strane penju?i se uz padinu, odvajala se uzana pošljun?ena staza na ?ijem kraju se
n alazilo pove?e poljodelsko skladište, sve u divlji bršljan zaraslo. Nad
brežuljak se nadnelo suvo drvo ?ija je prelomljena središnja grana parala nebo poput klina. Kad je MDO-vac pokazao na zgradu, Milivoju se
u?ini da je upravo ta brvnara bila centar nedavne ?udesne oluje. Grupica krenu uz brežuljak, dva teško opremljena vojnika napred uporedo,
korak-dva za njima MDO-vac, a Milivoj polagano za njima, sve više zaostaju?i.
Pojavila se iz pravca objekta kao odbljesak sunca na ugla?anom
?eliku. Jednostavno je izronila iz tla i nepojamnom brzinom poletela ka
njima, jure?i u cik-cak. Vojnici zapucaše, ali kao da su pokušavali da pogode senku. Poput gazele je promicala kroz rasprskavaju?e udare energije i svakim trenom primicala im se sve bliže. Jovanovi? je zabezeknuto
blenuo u utvaru koja se munjevito bližila, gotovo i ne prime?uju?i da se
oružje MDO-vca podiglo u borbenu poziciju.
A rgus Book s Onl i ne Magazi ne
20