saradnikom, pa i sa nekim
suvonjavim
lokalcem,
najverovatnije Ma?arom. Isti
tip se nalazio i sa Selmom.
Nijedan od opisa nije imao
ništa specifi?no.
Predve?e navra?am
do „Batesa“ i nenadano
otkrivam neo?ekivane stvari.
Podmazavši šakom nov?anica
jednu od Selminih eks
koleginica, saznajem da se
tip
koga
su
izbeglice
pominjale zove Lacika i sa
Selmom je pokušavao da
obavi nekakav posao. Ova o
tome nije pri?ala, ali je bila
nemirna kad god bi se Lacika
pojavljivao. Sagovornica ima
dobro oko i primetila je ono
što moji prethodni izvori
nisu – tip ima slomljen nos i
ogroman
pe?atnjak
na
domalom
prstu.
Najneo?ekivanije
otkri?e je poznanstvo one
Sinanove plavuše sa Selmom.
Ne samo da ju je poznavala,
ve? joj se i otvoreno
nabacivala. Moja sagovornica
ne prestaje da pri?a o ruci
atraktivne goš?e što se
nejednom
zavla?ila
pod
Selminu suknju i neprekidno
toro?e o urokljivim o?ima te
žene. U stvari, njihov
emotivni život me ne
zanima, pa tu završavam
razgovor.
Potragu usmeravam
na tajanstvenog Laciku, ali
uskoro shvatam da je to ime
u Subotici retko koliko i
Nada u Beogradu. Ve? sam
svaku nadu izgubio kada se
mozaik nekako sam od sebe
sklapa. Jednostavno, dok
zaludan sedim u bašti kafi?a,
iz zgrade muzeja iskora?uje
visoki,
suvonjavi
tip,
slomljenog
nosa,
sa
pe?atnjakom na domalom
prstu. Zamalo vi?em za njim
„Lacika“.
Tip se ponaša sumnjivo. Neprestano se osvr?e, hoda žurno i
uopšteno vlada se kao da od ne?ega beži. Za trenutak pomišljam da je
uo?io da ga pratim, da bi se potom oglasio alarm iz pravca muzeja. To li
je dakle! Nešto je zglajzao. Doista, Lacika ubrzava korak i skre?e ka
nekom lokalu.
Neko vreme držim lokal na oku, ali tip ne izlazi. Najzad se i sam
spustih niz stepenice i obuhvatih pogledom retke goste. Nema ga.
Prilazim šankeru i uzimam pivo. Usput pitam za tipa. Ne samo što se
šanker odmah dose?a, nego mu zna i ime.
- Lacika je u toaletu, verovatno ?e se ubrzo vratiti – re?e i vrati se
brisanju pulta. Uporno ?ekam gotovo ?itav sat, ali odande niko ne izlazi.
Najzad ulazim i zaklju?ujem da su kabine slobodne. Vra?am se do
šankera i dobacujem da se prevario. Odgovor je tek neodre?eno
klimanje glavom. Ne vidim svrhe da i dalje gubim vreme i odlu?ujem da
svratim do muzeja. Tamo je doti?ni nešto naradio i zanima me je šta bi
to moglo biti. Eks kolege su na licu mesta i moja pojava na njih deluje
kao sedamsto šesdeset tre?a epizoda španske serije. Nije da me
isteruju, ali me u potpunosti ignorišu, pa njuškam samostalno. Nažalost,
jedino je dostupna ?ista?ica žabolikog lica i prilazim joj širokog osmeha.
- Znate li šta se dogodilo gospo?ice?
- Mater ti gospo?ica. Razvalili vitrinu sred bela dana. - odbrusi ona.
- Kako to da se alarm oglasio tako kasno? - ignorišem odbojnost.
- Ma šta ti znam. Koj' bi pazio na r?avi ?eki?? - ljubaznosti ni trunke.
- ?eki?? Ukraden je ?eki?? Kakav ?eki?? - zašto bi iko drpio tako
nešto.
- Ajd' idi davi nekog drugog. Imam ti ja i druga posla. - re?e, pa
demonstrativno odmaršira iz prostorije. Svaki daljnji pokušaj
uspostavljanja razgovora bilo sa policajcima, bilo sa zaposlenima, ne
daje rezultata.
Slede?ih dana po neo?ekivanom proboju u istrazi, vrtim se u
krug. Brzopleto zaklju?ujem da je tajanstveni Lacika crnoberzijanski
trgovac antikvitetima. Policajci do kojih uspevam da do?em nisu
otvoreno odbojni, ali imam utisak da kriju neki važan podatak. Ukratko,
rezultati su mršavi - sve do trenutka kada se doga?aji po?inju odvijati
munjevitom brzinom.
Lutaju?i beznadežno oko muzeja, prepoznajem napadno
napirtlanu ?ista?icu u muzeju, o?ito željnu muške pažnje. Suknja iznad
kolena i duboki dekolte ne varaju. Reaguje baš kako o?ekujem i
spuštamo se do najbližeg lokala, koji je igrom slu?aja baš onaj u kome
sam onomad izgubio gospo'n Laciku.
Galantno pla?am pi?e i pokre?em razgovor. Malo - pomalo
skre?em sa bezazlenih komplimenata na incident u muzeju. Ženka se
pali na keze?enja i uspeh ne izostaje. Saznajem da muzej poseduje
bezbednosne kamere i ne samo da je kradljivac snimljen, ve? je i
identifikovan. Ime mu je Laslo Bartuš. Kao da me onaj ukradeni ?eki?
tresnuo po glavi! Bartuš je prezime koje je pominjao skuvani zlatar, i ne
samo to, ve? ih je nazvao i majstorima od ?eki?a. Nadalje je razgovor
lagano flertovanje i kad sam je se najzad otarasio, shvatih da moja
sretna zvezda te ve?eri blista punim sjajem. Za šankom je isti momak
kao i zadnji put kad sam dolazio. Prepoznaje me, pa mi onako usput
kaže da sam trebao malo sa?ekati, jer je Lacika nedugo po mom odlasku
izašao iz toaleta.
A rgus Book s Onl i ne Magazi ne
23