kratko „izvol'te“. Litanije o
kvalitetu robe izostaju, ali
ga pri pogledu na fotku
obuzima neopisiva živahnost.
- Bartuševa zvezda! - vi?e Ovo je moderna fotografija.
Odakle vam?
Ukratko mu pri?am
doga?aje koji su me do
njega doveli. Pažljivo sluša,
dok mu se uzbu?enje o?itava
u stara?kim o?ima. Kad sam
istresao što sam znao, na
lice mu se navla?i izraz
zabrinutosti.
- ?udni su putevi sudbine
– kaže – Zvezdu su Turci sa
razlogom držali skrivenom.
Ko bi rekao da ?e se jednog
dana vratiti u Suboticu.
Bojim se da povratak zvezde
može
imati
nesagledive
posledice. - umorno privla?i
razdrndanu stoli?icu i spušta
se na nju, pokazuju?i mi da
isto u?inim sa parnjakom
neuglednog
nameštaja.
Zatim po?inje da pri?a.
- Bartuši, majstori od ?eki?a,
ovamo su dospeli iz Erdeja
još u vreme Otomanske
imperije. Legenda o dragulju
je neraskidivo vezana za
njihovu
porodicu,
ali
krenimo redom. Prvi poznati
vlasnik dragulja je Vlad III.
Kao simbol vlasti nosio je
šubaru sa ovim brošem.
Dragi kamen je redak oblik
šestokrakog asterizma, pa su
mu
pripisivana
posebna
svojstva, a ja sam sklon da u
te pri?e poverujem. Jedne
zime, njegova vojska se
tukla sa Turcima, a on se
izdvojio od svojih trupa, kad
ga je kopljem probio jedan
od njegovih ljudi, izvesni
Imre Bartuš. Plaše?i se
osvete pobegao je u Ba?ku.
Nedugo posle toga se izme?u
Tise i Dunava pojavio Jovan
Nenad, zbog crne linije od
slepoo?nice do pete prozvan
Crni. Za kratko vreme je proterao Turke. Njegovi ljudi ginuli su sa
osmehom na licu, neki smatraju zbog hrabrosti, ali ja mislim druga?ije.
Iako je protiv Turaka postigao neverovatne pobede, poginuo je u ratu
izme?u Habzburga i Zapolje. Nedugo posle toga, Ugarska je pala pod
tursku vlast i narednih 150 godina hriš?ani iz ovog kraja živeli su u
zemunicama kao hr?ci. Bok uz bok sa Crnim redovno je jahao vradžbinar
sa ovim draguljem na kapi što je...
Taman se uneo u pri?u, kad zvonce najavljuje ulazak dvoje
raspilavljene derladi u potrazi za burmama. Zaljubljeni su bezazlena
stvorenja, ali i prili?no naporni, pa zaokupljaju matorog nezaustavljivim
torokanjem. Tren kasnije oglasio se mobilni i kolege mi javiše da je
Selma Jašarevi? prona?ena. Neizostavno sam morao porazgovarati sa
njom, te kratko dobacujem ?i?i da ?emo se videti i žurim do policijske
stanice.
Dežurni me upu?uje na kraj hodnika duž kojeg, kako odmi?em,
smrad postaje sve gori, a kad najzad otvaram vrata, udara me poput
malja. Masa mesa, miši?nih vlakana i žila položeno je na sto i u prvom
trenutku ne shvatam da se radi o ljudskom bi?u. Naknadno shvatam o
?emu je re?. Udovi telo i iskeženo lice - sve je tu, ali lišeno kože. Muka
mi je, izle?em iz prostorije i ule?em pravo u naru?je dežurnog koji mi
objašnjava da nisam sa?ekao objašnjenje. Ženu koju tražim neki
veseljak je odrao - i to najverovatnije živu.
Isto ve?e se javljam Lejli i ona nalaže nastavak potrage. Nisam
siguran šta me tera da nastavim sa poslom – da li obe?anje honorara ili
obe?anja u Lejlinom glasu. Te no?i je sanjam, svu u crnom, sa korba?em
u rukama i sebe, golog k'o od majke ro?enog, skuturenog kraj njenih
nogu. Budim se lepljiv me?u nogama i molim boga da me niko ne
priupita kako sam uneredio hotelski ?aršav.
Ve? idu?eg jutra mi javljaju da su pronašli Sinana i Milana.
Odmah polazim da bih tamo zatekao gomilu unezverenih policajaca i
slu?enih medicinara koji se besmisleno muvaju oko one dvojice, kojima
su svakome po kolac, sad ve? iš?upan iz zemlje, vertikalno nabijeni od
butina do usta. Živi su, ali zvuci koje ispuštaju nisu onakvi kakve bih
o?ekivao. Mora da su pobenavili od bolova – ski?anje im je više nalik
sladostraš?u nego patnji. I ne samo to. Umesto da im se lica gr?e u
agoniji. obojica se smeškaju. Nema tu mnogo šta da se uradi, još manje
da se shvati. Motam se unaokolo sve dok ih ambulantnim kolima ne
otpreme, onako, zajedno sa ko?evima.
A serija bizarnih doga?aja tek se zahuktavala.
Slede?eg dana prošetam do Me?erijeve zlatare, kad tamo gomila
vatrogasaca i policajaca. Predstavim se i puštaju me u lokal. E, tu imam
šta i da vidim. Vatra ispod ogromnog lonca na ?ijem su vrhu umesto
poklopca pri?vrš?ene daske, bila je ve? ugašena. Kroz rupe u daskama
provu?ena, uzvišenog izraza kao na ikonama, kezi se zlatareva glava.
Gotovo bih se zakleo da je uživao u tome što ga je neko živog skuvao.
Jednostavna potraga za tipom koji je maznuo par evri?a
postajala je sve jezivija.
Isto prepodne snabdeh se adresama stanovnika nedavno
rasformiranog izbegli?kog naselja u kome je bra?ni par Jašarevi? proveo
najve?i deo svog boravka. Neki su odlepršali bez traga, neki odlutali
predaleko da bi ih pratio, ali desetak izbeglica je i dalje bilo u blizini.
Izjave se uglavnom poklapaju. Što se Sinana ti?e voleo je da
švrlja i mnogo se curica motalo oko njega, posebno neka visoka plavuša
koja nikada nije skidala tamne nao?are, a vi?ali su ga i sa Lejlinim
A rgus Book s Onl i ne Magazi ne
22