“Bilo je vrelo. Dosadno.
Ne znam ni sama zašto sam
tamo
otišla.
Nisam
o?ekivala...”, zastaje.
“Šta?
Šta
niste
o?ekivali?”, glas koji je
požuruje ne odaje emocije.
“Da ?u tamo zate?i
Milana”, procedi najzad.
Govedo, ali vrlo privla?no
govedo.
“Mislite
na
Milana
Ze?evi?a, vašeg negdašnjeg
verenika?”
“Da”, odseca. Tada je
još verovala u ljubav.
“Šta se dogodilo?” Zaista
šta? Hiljadu se puta i sama
zapitala.
“Bio je pijan i...”,
zastaje,
pa
drhtavo
nastavlja. “Ruka mu je bila
pod
njenom
suknjom!”
Sklapa o?i i sve se vra?a.
Milan se pravio važan pred
društvom, ali ona...
“Mislite li pri tom na
tu... Anu... Za koju ste
verovali da je klon?"
“Da.” Ponovo je videla
njene o?i, krupne i vlažne. I
nju, mirnu poput doma?e
životinje.
“Šta ste u?inili?”
“Ništa. Pobegla sam.”
Milan nije bio svestan njenog
prisustva, ali ku?ka je znala.
Digla je pogled na nju, taj
prokleti
pogled
prepun
trijumfa i izazova. Pogled
koji ubija.
“Pominjali ste to kasnije
svom
vereniku?”
Nemilosrdan je. Kao da po
živoj rani rovari.
“Ne.” Šta je mogla da
mu kaže? Da je Milan bio tek
sredstvo? Da je igra tek
po?injala? Nije Ana htela
Milana, o ne.
“Zašto je taj doga?aj
toliko važan?”
“Ana... Ona je... Ona...” Zamuca, ne nalaze?i pravu re?.
“Šta?”, prekide je smiruju?im tonom. Zastade na tren, pa nastavi.
“Milana nisam vi?ala neko vreme. Bila sam povre?ena, nisam mu se
javljala. Ali par nedelja kasnije bio je sa njom. Gledao ju je kako mene
nikad nije.”
“Bili ste ljubomorni na doplgengera?” Po prvi put je delovao
iznena?en. Osetila je mra?no zadovoljstvo zbog toga.
“Poludela sam. Prišla sam i udarila joj šamar.”
“Ani? Zašto ne svom vereniku?” Opet ga je zbunila, ?inilo se.
“Ne znam. Tako sam ose?ala, nisam mogla druga?ije”, re?e.
“Trenutak...” Sagovornik poduiže ruku i ona shvata da je njegov
komunikacioni implant aktivan. “Naravno, smesta polazim”, obrati se
nevidljivom sagovorniku, pa joj re?e: “Mora?emo prekinuti razgovor. Ne
zaboravite gde smo stali, nastavi?emo.” Zatim ustade, i napusti ?eliju,
ostavljaju?i je da se sama izbori sa svojim demonima.
&.
Varadin se naglo ukaza u svem svom ve?ernjem blještavilu. Put se
stade uspinjati i Milivoj naglom mišlju aktivira odašilja?. Implanti su
aktivni, ali ovde su stražari od pomalo nervozne sorte, pa opreza nikad
dovoljno. Ne bi valjalo da ga upucaju samo stoga što nisu obavešteni.
Kapija izroni iza krivine i vozilo automatski stade da usporava. Za
trenutak mu se u?ini da je komunikacija zatajila i da MDO nije
obavešten o njegovom dolasku, no ve? idu?eg trena kapija stade da klizi
u stranu, a auto da ubrzava.
“Dobrodošao, policajac!”, odjeknu mu u glavi mentalna poruka.
“Navodimo vozilo, budi miran.”
Put je dugo vodio preko raskošno osvetljenog parka. ?etinari,
cvetne aleje i travnjaci, grmlje i ukrasno šiblje monotono su promicali
kraj njega, ali nigde nije bilo ni naznake objekata Multidimenzionalnog
odseka. Sve je to predugo trajalo i pomišljao je ve? i na to da se nalazi
na pogrešnom mestu, kad se vozilo naglo zaustavi. Ništa se nije
promenilo u krajoliku, bio je okružen monumentalnim stablima i
raskošnim grmljem, pa mu se u?ini da je auto u kvaru. Slede?eg
momenta stade da propada. Parka nestade i kraj njega po?eše da
promi?u betonski zidovi u beskona?nom spuštanju. Povremeno bi se
pojavljivala zastakljena vrata kroz koja bi za trenutak ugledao duga?ke
sterilne hodnike, a onda bi to nestalo i pad se nastavljao.
Kao u pakao da propadam!, pomisli i ve? idu?eg trenutka se pokaja.
Ovde rade najbolje telepate i empate poznatog sveta. Svaka misao u
njegovoj glavi ima isto delovanje kao da se proderao nasred Centrala u
vreme ranojutarnje gužve. A onda propadanje prestade. Vrata pred
njim nisu bila od stakla, ve? od visokokvalitetnog ?elika i lagano su se
otvarala.
“Izadji iz kola, policajac!”, odjeknu u glavi i on posluša. O?ekivao
je zagušljiv i ustajao vazduh na ovoj dubini, ali od toga nije bilo ništa.
?ak je bilo i arome ?etinara u njemu. Otvaranje vrata pred njim trajalo
je predugo. Vi?ao je to u neka druga vremena, na nekim drugim
mestima. Neprobojna masivna barijera, prepreka koja sakriva tajne,
obi?nom ?oveku nedostupne. Kad se vrata najzad otvoriše ugledao je
novi splet hodnika, sli?an onima sa kojima se susret ao na prethodnim
A rgus Book s Onl i ne Magazi ne
17