starim,
sijedim,
bore me svakodnevno šaraju
i iscrtavaju mi lice
valjda vrijeme pokušava na meni da do?ara
slike koje još pamtim...
da te ne zaboravim,o?e.
Ipak sam još djevoj?ica koju si nosio na vratu...
koju si vodio sa sobom na posao...
Sa kojom si sjedio za stolom,
?itaju?i ?opi?a i njegove pri?ice...
Tako sam ti mala, Džidžo
da bih te rado zvala tatom
i savila se u tvoje krilo
kao nekad...
Tako sam ti stara , a tako mala
da bih rado bila ono tvoje dijete
u ?iji život si se kleo.
Bila bih tvoja curica koju si u?io da boksuje
ali ne i da nisko udara...
Govorio si, da je najvažniji fer -plej...
Izgleda da nije , bar danas,
u vrijeme kad ja ne mogu pesti da stisnem,
osim povremeno od bola...
I nakon tebe , u?ila sam od tebe,
da, ako se igraš sa svojim životom
nekog drugog možeš da povrijediš...
Ali, sad je ve? kasno da ti kažem
šta si me nau?io,
ikako druga?ije, nego ovako.
NIJESAM SE PLAŠILA
Nijesam se plašila neprobojno guste tame
u hladnim, zimskim no?ima,
dok sam drhture?i od zime ,
opipavala i rukama tražila,
prolaz iz nšta u nigdje.
Ni iskeženih zuba pasa lutalica,
kada sam kroz ?opor prolazila,
smiješe?i im se, tepaju?i im...
nijesu mi htjeli nauditi.
Nijesam se uplašila gmizavaca
u visokoj travi ,
dok sam šetala zamišljena pokraj rijeke,
gledaju?i talasi?e koji su se stvarali u pli?aku.
Tjeraju?i žabice da u mom prisustvu poska?u u vodu,
da bi razbili pjenu na kamenitoj, maloj plaži...
Plaži,koja zaklonjena vrbovim granama,
još tamo negdje ?u?i,
u ?ošku mog sje?anja,
nepromijenjena trskom i šašom
A rgus Book s Onl i ne Magazi ne
73