Zato , kako je red, pozdravljam odlaze?e,
ja, mali dživdžan, kome prijeti dolazak zime...
duge, duge bez prestanka...
A tu se preživi samo od dobrote.
Samo sam mala djevoj?ica
ogrnuta snom, kao pelarinom ,
u boji kasnog prolje?a,
zakrpljenim na nekoliko mjesta.
Zato me ne gledaj ?udno
dok ?u?im na vrhu svog malog,
tmurnog obla?i?a...i mašem ti ...
dok snijeg sipa po meni.
DO?I ?E JESEN
Znam da gorje?e šume
plamenim bojama jeseni...
Baš one kojima ja i ti
nikada ne?emo šetati.
I ne?ija ?e, možda , drugo stopala
lomiti ve? umrlo liš?e,grubim ?onovima.
Znam da ?e se navu?i oblaci
i bi?e sivih boja,
dok ih mi ne?emo upore?ivati
sa krilima golubova, drže?i se za ruke.
Li?e opet kiše,
duge i dosadne,ali mi ne?emo
kisnuti pod njihovim kapima
kriju?i glave pod jednom jaknom...
Do?i ?e jesen,
a ja i ti nikad ne?emo do?i,
na mjesto, gdje s e zaljubljeni sastaju,
kad vjetrovi po?nu zakop?avati kapute,
svojim hladnim prstima.
Bi?e jeseni i bez naših zagrljaja,
jer po pravilu, jesen ne zaboravi da do?e,
dok ljubav nas zaboravlja,
kao mi , prošlogodišnje liš?e.
KAKO SAM TI SLABA, O?E
Tako sam ti mala
Tako sam ti slaba, o?e.
Tako mi još treba tvoj zagrljaj...
Toliko dragih ljudi više nema
sa moje strane svemira...
Ali, ve?eras baš ti mi trebaš.
Roditelj sam,
A rgus Book s Onl i ne Magazi ne
72