-
Kaješ li se?
Kajem, ali ništa sa tim
ne mogu promijeniti.
Pravilno govoriš. A
šta bi uradio da se vratiš
tamo gdje si zgriješio?
-
Ne znam!
Prvi put ?ujem ovakav
odgovor. Svi uvijek kažu da
nebi
pogriješili.Samo
ti
ostavljaš mogu?nost da bi
ponovo pogriješio.Mudro.
On zaista nije znao šta bi
uradio da se vrati na po?etak.
Sada je otklju?ao zar?ali
katanac na sanduku sje?anja
i ona izmilješe iz tame pa
okupana svjetloš?u krenuše
da ga grizu.Oh, kako su ga
boljeli ti ujedi ali je stisnutih
zuba ?utao i trpio.
Suviše mlad da bi donosio
odluke, suviše vezan za
porodicu, suviše lakovjeran
da bi znao šta je ispravno,
suviše...Eh, koliko je tada tih
suviše on izmišljao samo da
se opravda. Volio je on nju i
ona je voljela njega, i bio je
spreman da je oženi kada je
rekla da ?e ka njegovo dijete,
ali tada se umiješala njegova
porodica ne dozvolivši mu taj
brak.Izgovore su nalazili u
tome da je starija od njega
sedam godina, da se vi?a sa
drugima i da nije njegovo
dijete.Mladost i poslušnost su
poklekli pred autoritetom
porodice
ili
njegova
nedovoljna ljubav.Otišao je
daleko, zaposlio se i rijetko dolazio.Od nje su se svi odrekli i ostavili je da
sama kr?i svoje trnje ali je uporno ponavljala da je on otac tom djetetu
koje ju je obilježilo.I ona je morala pobje?i i sakriti se od pogrdnih rije?i i
kletvi koje su išle za njom.?uo je da je rodila sina ali nije osje?ao nikakvu
ljubav jedino osje?aj krivice.
Vremenom je upoznao drugu ženu i sa njom dobio troje djece.Znao je
da se i ona udala i da je taj ?ovjek prihvatio dijete kome je ona rodila još
dvoje djece.Nisu se nikad sreli ali do njega su uvijek stizale pri?e o njoj
koje on nije tražio ali su one lako pronalazile put do njega i on ih je uvijek
slušao pažljivo.Vrijeme je potisnulo u zape?ak sje?anje da ima sina i sva
radoznalost i želja da ga upozna poklekli su pred svakodnevnim
problemima koje je život donosio obilato svakog dana.
Kada su djeca odrasla a on uplovio u mirnije vode onda je riješio da
potraži sina.Otisnuo se tim brzakom znaju?i da ga ?eka neizvjesnost.Lako
ga je pronašao ali nije htio odmah da se sretne sa njim, ve? je iz daljine
pratio njegov život u kome njegova kockica mozaika nije mogla na?i svoje
mjesto.Gledao je divnog, mladog ?ovjeka prepunog vrlina koji je dijelio
svima osmjehe i pažnju ne štede?i ni malo.Bio je ponosan na njega.?ak i
kad su se u prolazu slu?ajno dotakli on mu je podario uz osmjeh i
izvinjenje.Kada je kona?no skupio hrabrost i pojavio se pred njim, njegova
ispružena ruka je ostala bez uzvra?enog stiska onako u vazduhu da visi
kao da je iš?ašena.Nije ga ni saslušao ve? mu je umjesto osmjeha uputio
prezriv pogled, okrenuo se i otišao.Ostao je da gleda za njim još dugo
nemo?an da se pokrene i ispija taj pehar gor?ine.Znao je da je kriv i da je
postupio nerazumno došavši jer nije imao pravo na to.Nije bio uz njega
kad se ra?ao, nije u?estvovao u odrastanju, stasavanju, školovanju,...Sve
je to radio umjesto njega neko drugi a on se eto drznuo i došao da uzme
sina koji je postao ?ovjek.Kao da se radilo o paketu, pa ide da ga podigne
sa pošte.Razumio je i prihvatio njegovo odbijanje a u duši se gomilo
?emer.I tako se sva nadanja razbiše o stijenu zablude a vir ih odvu?e u
svoje tamne dubine da se više nikad ne domognu obale.
Ispri?ao je sve porodici, jer je znao da bi bila dovoljna samo jedna
mala laž da uništi sve ono što je godinama brižljivo gradio i održavao.Od
tog dana se više o tome nije govorilo ali je on znao da ga oni pažljivo
posmatraju.I sada, kad je sve iz sebe izlio u rijeku koja ?e sve odnijeti,
želio je da ga vidi još jednom. Znao je da je to sebi?no ali srce se potajno
nadalo tom susretu.
?ekao je...
Branka Vojinovi? Jegdi?
A rgus Book s Onl i ne Magazi ne
26