ve?nosti stiže. Sumnji?avo
pruža ruku i shvata da su
vrata stvarna. Ne razume
nedostatak dubine, ali to ga
više i ne zanima. Pruža ruku.
Brava je podmazana, a vrata
fino balansirana. Ulazi.
Lukovi tavanice gube
se u visini. Problem sa
perspektivom i dalje postoji,
ali sada je suprotne prirode.
Iako vidi pro?elje prostorije,
dužina je beskona?na i prkosi
svakom razumnom poimanju.
Kružno raspore?eni prozori
sa zaobljenog ?ela prostorije
bacaju pregršt svetlosti duž
bircuza na ?udno osmišljeni
na?in. Centrom prostorije
prostiru se klupe i stolovi sa
podnapitim gostima. To se
umnožava u nebrojenom
mnoštvu, ali slike nisu
identi?ne. Gosti za stolovima
ne samo da nisu istovetni,
nego nisu ni iz istog
istorijskog
perioda.
Geometrija mesta je luda?ka
i Aleksa nijednog trenutka ne
uspeva da odredi udaljenost
do najbližeg stola niti njegove
dimenzije, a ponajmanje od
svega broj ljudi koj i za njim
sede.
Obazrevši se po sceni
pretrnu, jer shvata još nešto.
Vrata su nestala, a prizor
beskona?nog bircuza se
nastavlja i u pravcu iz kojeg
je došao, u istoj neodredljivoj
perspektivi. Umiruju?e deluje
tek jedini prirodno postavljeni
objekat u celoj toj papazjaniji.
Prilazi šanku i obra?a se
barmenu.
- Jedno pivo.
Krigla se našla na šanku bez ijednog uo?ljivog pokreta spodobe.
Smakao ga je naiskap. Apatinsko! Ne se?a se da je spominjao svoje
najdraže pivo, niti razmišlja o tome kako je ovamo stiglo sa drugog kraja
sveta. ?im je spustio kriglu u njoj se penušala nova tura.
- Dobrodošli u Raskrš?e. - izgovara doma?in.
- Ima li izlaza odavde, ako nisam previše znatiželjan? - obrati se
tobož mirno šankeru.
- Naravno, gospodine. ?im na?ete ono zbog ?ega ste došli. odgovori mu ovaj. Besmisleno.
- Kako li sam samo to mogao da zaboravim. Možete li me možda
podsetiti šta ja to u stvari tražim? - trudi se da održi mir iskapljuju?i i drugu
kriglu.
- Pa posle toliko piva mislim da ?ete potražiti toalet. - odgovor beše
jednostavan.
U pravu je, itekako. Okrete se, zakora?i, pa se najednom priseti da
pita:
- A gde se toalet nalazi? - iznenada je potreba izrazito snažna.
- Pro?ite kraj Vikinga, pa pored legionara skrenite desno prema
Hunima. Odmah iza zavese. - objasni mu ovaj detaljno. Aleksa klimnu
glavom. Nije prešao ni tri koraka kada se prostro kao proštac, saplevši se
o podmetnutu nogu. Grubi smeh se zaorio pre no što je digao pogled na
tri mra?ne prilike u stetsonima sa rukama na revolverima.
- Izvinite...- promrmlja. Koliko toliko dostojanstveno ustaje, pa
produžava ka svom cilju. Uopšte mu se ne dopada ovo mesto. Tek što
usplahireno odma?e par koraka, put mu prepre?uje palica sa
impozantnim krstom na vrhu.
- Jesi li grešio sinko? - pogled mu se sre?e sa prodornim pogledom
?oveka u mantiji. Da li je grešio? Napustio je ženu i dvoje dece da bi
zbrisao sa kafanskom pevaljkom, nije pla?ao alimentaciju, prevario je
ro?enog brata na ostavinskoj raspravi, prodavao oružje obema zara?enim
stranama i izbacio na ulicu pseto pre no što je krenuo ovamo.
- Ne o?e – odgovori sa smeškom. Palica se ukloni i inkvizitor
sugestivnim glasom kaže:
- Zna?u ako si lagao. Istinu ?u izvu?i to?kom i željezom, a telo ti
pro?istiti plamenom loma?e. Idi s bogom. - drhtavim korakom skrete
A rgus Book s Onl i ne Magazi ne
22