Aleksa, prise?a se, zovem se Aleksa. Razum se topi na vru?ini maslac na tiganju.
Jedini susret koji se nije smeo dogoditi. Pogrešna frakcija
pustinjskih komandosa. Izmakao je, ali od toga nema koristi. Tek je par
kilometara dalje, poslednja flaša je iskapljena. Pokušava da obriše o?i,
zatim se spušta na tlo psuju?i znojavu košulju kojom samo nadražuje o?i.
Nešto krcka. Kompas! Bio je u zadnjem džepu! Izbacuje krhotine i diže
pogled. Ispljunuvši pesak nakupljen u ustima neko vreme posmatra let
svojih pratilaca. Lešinari nikad ne odustaju.
Još par isporuka i imao bi dovoljno novca da plati najamnike. Ovo
je trebalo da bude tek prva faza unosnog posla. Sad ostaju sunce, pesak i
uporna eskadrila što ?e mu oglodati kosti.
Odjednom se pojavljuje daš?ara. Okre?e se prema prizoru što
varljivo titra u izmaglici. Samo radoznalost. Pomišlja da mu se vrelina
poigrava mozgom, jer u slici nešto ne štima. Kao škripanje gudala bez
kojeg bi kompozicija zvu?ala maestralno. Sklapa o?i. Kad ih tren potom
otvara, slika se razbistrava. ?udno, sve je tamo, ali prizor ne spada u
Euklidovu geometriju. Nema dubinu. Kao poster nalepljen direktno na
vidno polje - sa tom razlikom da bi on imao debljinu papira. Ovde te
dimenzije jednostavno nema. Psuje u sebi; fatamorgana.
Možda jednostavno treba sa?ekati kraj. Snovi o kancelariji na obali
i o sekretarici u mini?u završavaju se ovde. Nikad poslovnog ?oveka od
njega.
Neko vreme kle?i lica zagnjurenog u dlanove, a onda ?uje
zviždukanje. Halucinira.
Podiže pogled i vidi dobrodušno lice podnapitog ?ikice. Dok
pokušava da prihvati ono što vidi, pridošlica mu se obra?a.
- Što s' iš?u?avaš? Pa i ti bi im'o tol'ku tibu da si stuko piva k'o ja!
Umesto odgovora Aleksa liznu ispucale usne.
- U bircuzu, ga ima kol'ko voliš. - to izgovorivši nastavlja
geguckavim hodom.
Aleksa obnovljenom snagom puzi ka daš?ari i posle ?itave
A rgus Book s Onl i ne Magazi ne
21