Argus Books Online Magazine #2 | Seite 72

IX I pjeva pjesmu dušama bez tjela tvoj sin junak da im olakša lutanje, ti tu pjesmu ?uješ i kad ne bi htjela kao neko tiho,prisno šaputanje i ona te nekad iz sna no?u budi ko da sin te mladi isped vrata zove... O, ne zove, jer on daleko od ljudi sanja neke divne a vje?ite snove. No ponosna budi što si ga imala nema svaka majka za ponos razloga, ti si ipak svijetu od svog srca dala jednu divnu mladost i samo zbog toga nebo ?e vje?ite pjesme da poje mirisnim dušama ko njegova što je. X Mirisnim dušama ko njegova što je zvjezdana prašina ukrasi?e pokoj, an?eoska pjesma njima ?e da poje da im bude vje?ni i blaženi spokoj, a ti ?eš jednom kad suze presuše i kada se tuga pretvori u sjetu osje?ati mir od vje?ne mu duše, znati da si ?ovjeka darovala svjetu, pa iako žal ?e zauvjek da traje jer takva tuga za majku je vje?na ipak ona majci i utjehu daje sje?anje na dane kad je bila sre?na. To je sje?anje poput sjajnog vela oreol svijetli plamena bijela. A rgus Book s Onl i ne Magazi ne 72