VII
Kora?a smjelo i pun tihe sre?e
na putu što ga ka zvjezdama vodi,
nikad Davor, junak, uplašit se ne?e,
pa ni od te staze kojom sada hodi,
staze koja stoji pred svakim ?ovjekom.
Tužno je kada mladost njome krene,
to je tuga što se ne lije?i lijekom,
za maj?inu suzu ne postoji cijene
kao što utjehe nema za tu tugu
kojom gori srce majke ucveljene,
ali za tu stazu žalosnu i dugu
ne postoji nikom bjekstva ni zamjene.
Njom sad hoda Dado i ne broji dane
lu?e hladnog Sunca ka sebi ga mame.
VIII
Lu?e hladnog Sunca ka sebi ga mame
da plamenom svojim njihov led zagrije,
da tom vrelinom sijaju i same
ko što nikad Sunce zasijalo nije,
pa iako tuga para tvoje grudi
znaj da je je njega i nebo voljelo,
Bog uzima rano one koje ljubi
i sudbini se crnoj tako htjelo,
ti se svakog dana budiš sa suzama,
umjesto vode miju tvoje lice
no jednog dana shvati?eš i sama
da su njemu zvjezde bile su?enice,
da je on ponos i neba bijela
i pjeva pjesmu dušama bez tjela.
A rgus Book s Onl i ne Magazi ne
71