Kulturno sam podržao težnju za doktoratom iskazuju?i divljenje i potrebu
za svakodnevnim usavršavanjem. Tako?e, gledaju?i njene grudi,
napomenuo sam neophodnost u?enja jezika kao obaveznog sredstva za
komunikaciju na svetskom tržištu, i izrazio nadu da ?e skoro ukidanje
sankcija doprineti razvoju kako privrede tako i društva u Srbiji.
Prijatno se iznenadila izlaganjem, ne prime?uju?i da se šalim,
produbljuju?i pri?u o politi?kim zbivanjima u zemlji. Mene politi?ke gluposti
nikada nisu interesovale, ali sam, zarad ubijanja dosade, nastavio
dubokoumni razgovor, osu?uju?i svakodnevni uspon švercerskih
aktivnosti, potajno razmišljaju?i kako da proširim biznis na prodaju
benzina oboga?enog vodom iz Studentskog grada.
?ekaj sad, znam da si ti prodavao cigarete. Zašto si to radio ako si
protivnik sive ekonomije? – upitala je u želji da zapo?ne ozbiljan politi?ki
dijalog.
Zla godina naterala orla da zimuje me? kokoškama – odgovorio
sam.
Njegoš?! – uzviknula je impresionirana odgovorom.
Sva sre?a pa nekoliko puta razmislim pre nego što kažem, ina?e bih
odgovorio
Ma kakav Njegoš, Mi?ko crnogorac.
A Mi?ko je Savin ro?ak, propali student književnosti i povremeni ilegalac
koji se svakodnevno bezrazložno hvalio zara?enim novcem od izdavanja
neke šupe u Kotoru. Kada bih ga pitao zašto ilegališe pored tolikih
prihoda svaki put bi mi odgovarao istom re?enicom. Ali nisam znao da su
to Njegoševe re?i izre?ene pre 150 godina.
Bio je to dovoljan razlog za rastanak.
Narednih nekoliko dana sam trunuo u sobi rade?i sklekove do
iznemoglosti, ponekad bih prošetao do drugog bloka, sedeo na klupama
Studenjaka u nadi da ?u susresti Jelenu, devojku zbog koje sam provodio
dosadno leto u domu.
Iako zvu?i kao otrcana fraza, zaljubio sam se one ve?eri, na Pandurovoj
ispra?ajnoj žurci, kada me je, na neki ?udan na?in, kroz verbalnu
provokaciju, ismevala zbog skoka kroz prozor. Imali smo zajedni?ke
prijatelje, vi?ali se na žurkama i koncertima na platou, ali nikada nisam
uspeo proniknuti tajnu osvajanja tada za mene savršenog bi?a.
Ja se teško zaljubljujem, takav sam po prirodi, idem od jedne do druge,
ne razmišljam previše. Me?utim, mene, za razliku od drugih, ne poga?a
otrovna strela ljubavi u srce. Ne patim, ne umem to, nisam pesimista, ve?
kao da poturam glavu pod praistorijski buzdovan i tako ošamu?en jurim
za ostvarenjem ljubavnog cilja.
Desila mi se prava zaljubljenost ranije… Davno… Skoro sam poludeo,
nekako se uozbiljio, postao druga?iji, nije bilo alkoholisanja, glupiranja.
Ponovo sam bio preplavljen istim ose?anjem žive?i za trenutak kada
?emo se videti.
I do?ekao sam. Nakon unapred pla?ene dojave portiru drugog bloka.
Išao sam prema Plavoj kapiji, kada me je „slu?ajno“ primetila.
Laki, pa ti si u gradu? – upitala je.
Tu sam, nigde ne idem. Ostao mi je još jedan ispit za uslov pa
polako ?ituckam.
Ko bi to o?ekivao od tebe. Svaka ?ast. Veoma pohvalno.
Da ti znaš samo šta sve možeš da o?ekuješ od mene – odgovorio
sam.
Daj – nasmešila se – Rekla sam ti da ne budeš seljak. Smiri se
malo, bi?eš mi simpati?niji.
A rgus Book s Onl i ne Magazi ne
12