Ko je osetio život u studentskim domovima zna da je leto najdosadniji
period.
Skoro svi odlaze ve? po?etkom jula, provode vreme kod ku?e, putuju na
more, pune baterije kako bi se sredinom avgusta vratili i po?eli pripreme
za septembarski ispitni rok.
Pustoš. Tišina. Nigde nikoga...
Kao u filmu Pobesneli Maks.
Mislim da u ministarstvu prosvete i portiri dobijaju kolektivni odmor, zato
što su sve školske ustanove pod klju?em.
Najve?i skup se održava u kafi?u Fontana, samom srcu Studentskog
grada, gde pored konobara i ostarele kafe kuvarice možete videti dva, u
najboljem slu?aju tri gosta koji sede?i za stolom satima ispijaju ujutro
naru?enu kafu.
Ne znam kako bih izdržao da prvih nekoliko dana nisam provodio vreme u
potrazi za zaposlenjem. Me?utim, iz meni sasvim razumljivih razloga,
odbijao sam ponu?ene poslove, pronalaze?i mane, a ustvari, nisam želeo
mu?enje, smatraju?i da mladost ne treba protra?iti uzalud, nenadoknadivo
izgubiti osam sati zarad bezvredne kinte.
Ni