Cilj ovog rada je da opiše djelatnost Dioničkog društva, proizvode ili usluge, najznačajnije
kupce, dobavljače, poslovnu misiju i strategiju, kao i da objasni strukturu bilansnih pozicija na osnovu
prirode djelatnosti kojom se kompanija bavi, i da na što kvalitetniji način analizira finansijske izvještaje
ovog dioničkog društva (vertikalna, horizontalna, cash flow analiza). Na kraju ćemo, na osnovu svega
navedenog, kao rezultat analize u zaključku dati svoje mišljenje o ovom preduzeću
1
1.1
Osnovni podaci o kompaniji
HISTORIJAT
Potreba za brzom komunikacijom i u BiH je relativno rano osigurala električne komunikacije. U BiH
telegraf stiže 1858. godine i to pouzdano znamo po dokumentu austrijskog ministarstva trgovine od 24.
juna 1858. godine, u kome se tačno navodi da je „Telegrafska uprava Turske podigla telegrafski vod od
granice kod Metkovića do Mostara u BiH i u uspostavljenoj telegrafskoj stanici uvela radno vrijeme od
9 do 18 sati“. Prema tome u 2008. godini, proslavili smo jedan značajan jubilej – 150 godina od
uvođenja telegrafa u Bosnu i Hercegovinu i njeno uvezivanje na evropski telegrafski sistem preko
Metkovića, Splita, Rijeke i Trsta. Mostar je prvi grad u BiH koji je prije 152 godine spojen električnim
telekomunikacijama sa Evropom. Dvije godine kasnije, 1860. godine, tačno prije 150 godina,
uspostavljena je telegrafska veza Sarajevo – Carigrad preko Novog Pazara i Skoplja. Ovo je važno
spomenuti jer pokazuje da je BiH bila uključena u međunarodni telegrafski saobraćaj prije nego u
telegrafski saobraćaj unutar Osmanskog carstva. Uvođenje telegrafa bio je pravi revolucionarni tehničko
- tehnološki događaj u razvoju komunikacija među ljudima u BiH. Ovo se prevashodno odnosi na
trgovačke poslove i brzo stizanje vijesti. Tek poslije otvaranje telegrafske stanice u Sarajevu otpočeo je
rad na širenju telegrafske mreže za potrebe unutrašnjeg saobraćaja i za uspostavu veza sa susjednim
zemljama. Naravno, prve telegrafske stanice su izgrađene u važnijim sjedištima vlasti i značajnijim
trgovačkim centrima te važnim pograničnim mjestima. Iako je teško saznati pravu hronologiju uspostave
telegrafskih stanica, sa velikom vjerovatnoćom u njihovu tačnost možemo navesti sljedeće podatke: Do
1866. godine uspostavljene su telegrafske stanice u: Sarajevu, Mostaru, Travniku, Banjoj Luci,
Bosanskoj Gradišci, Višegradu. U 1867. godini to je urađeno u Tuzli a 1868. u gradovima: Livno,
Bijeljina, Zvornik, Bihać; u 1869. godini: Gacko, Bosanski Brod i Brčko; 1870.: Srebrenica; 1871.:
Bileća; 1873.: Trebinje i Derventa; 1874.: Vlasenica; 1878.: Čajniče, Konjic, Ljubinje, Nevesinje, Foča,
Ljubuški, Počitelj i Prijedor. Prema tome, na kraju osmanskog doba Bosna i Hercegovina je dobila, u
skladu sa tadašnjim prilikama, ipak modernu poštansku i telegrafsku mrežu. Poseban aspekt uvođenja
telegrafije je odluka da se korespondencija telegramima vrši na dva jezika i to turskom za unutrašnji
saobraćaj i francuskom za međunarodni, što je iziskivalo veoma obrazovane ljude iz tog vremena. Dobar
dio kadrova su bili stranci iz evropskih zemalja i iz Carigrada i nisu znali bosanski jezik, što je
smanjivalo upotrebljivost ovog novog sredstva komunikacije za domaće ljude. Dolaskom austrougarske
uprave ta mreža se znatno proširila i u funkciju je uvedena još i telefonska mreža. Prema podacima,
Austro - Ugarska je naslijedila dio opreme koja nije uništena u ratnim sukobima prilikom okupacije i to
je bio temelj za dalji razvoj. Posebno valja istaknuti da je smještanje pošte, telegrafa i telefona uvijek
bilo u značajno kvalitetnije prostore i zgrade koje su se u većim centrima namjenski gradile za tu svrhu.
4