otoka. Ovdje treba spomenuti i neke zanimljivosti.
Polje ispred Lastova spada među tri najveća polja na
otoku, no sveukupno ima na Lastovu čak 46 plodnih polja za obrađivanje, što većih, što manjih. Ako
tome dodamo činjenicu da i svih otoka u sklopu parka
prirode Lastovsko otočje ima 46, a kako su ljudi na
Lastovu uz gotovo svako veće polje odlučili sagraditi
i zavjetnu crkvu (bolje reći crkvicu), i njih također
ima 46, iako ih čak 38 nema više sakralnu funkciju.
Ova brojka 46 je karakteristična za Lastovo i nastala
je u nevjerojatno skladnoj igri prirodnih i antropogenih faktora. Čak je i duljina obale otoka oko 46
kilometara. Spomenuo sam i da na Lastovu ne postoji vodovod, a nije rijedak slučaj da prođe i nekoliko
mjeseci sa vrlo malo oborina. Pa ipak Lastovo spada
među otoke sa najviše šumske vegetacije na Jadranu
u odnosu na njegovu površinu, a ljudi se bave poljoprivredom. Razlog tome leži u činjenici da postoji
određena količina vode temeljnice u poljima koja je
vrlo blizu površini, pa su nam neki stanovnici otoka
rekli da, kad bi kopali jamu u polju, vrlo bi brzo došli
do vode. Još jedna zanimljivost na otoku su fumari
ili karakteristični dimnjaci na Lastovu. Iako turska
noga nikada nije kročila na Lastovo, na prvi pogled
fumari djeluju kao mali tornjevi džamija, a čovjek bi
pomislio da je otok stoljećima bio izložen orijentalnoj
kulturi. Niti jedan drugi naš otok nema takve fumare,
pa i oni spadaju u izvornu lastovsku baštinu.
Fumari - izvorna lastovska baština
Lastovo smo podjelili u tri dijela i svaka grupa je anketirala svoj dio, a oni koji su kartirali hodali su po
okolici naselja. I ovdje smo naišli na istu gostoljubivost kao i u Ublima i Pasaduru. Tek su stariji ljudi bili
nešto manje voljni dati nam odgovore na pitanja, neki
su govorili da ne znaju što reći, a neki nisu htjeli. Ostali su nas uredno primili i odgovarali na naša pitanja.
Unatoč relativno malom broju stanovnika morali smo
dosta pješačiti po naselju jer ima mnogo napuštenih
kuća, a i ulice su dosta strme. Uz veliku vrućinu to je
zahtijevalo i dobru kondiciju, što je nekima malo teže
palo. Bilo je opet svakakvih zgoda, a posebno nas je
obradovao slučajan susret sa jednom gospođom koja
je bila sva oduševljena kada je čula da provodimo
istraživanje na otoku i pozvala nas k sebi, gdje nam
je vrlo lijepo ispričala ne samo povijest Lastova, već
i pokazala tradicionalnu lastovsku mušku i žensku
nošnju i pričala o još kojekakvim problemima i stvarima vezanim za otok. Iako je porijeklom sa Korčule,
moglo se jasno vidjeti