mjesec je izašao iz brda i svojom svjetlošću obasjao
Pasadur i njegove uvale. Pomislio sam da, ako postoji
raj na Zemlji, onda su Lastovo i njegovih 45 otoka
pratioca vrlo blizu toga. Ili možda jesu upravo oni?
Lastovo i Lastovnjaci. Ali do raja je teško doći.. kao i
do Lastova. Gotovo pola dana putovanja od Zagreba
i to relativno brzim prometnim sredstvima. Čovjek bi
prije stigao do New Yorka. I to je jedna od cijena koju
plaćaju stanovnici ovog otoka. Udaljenost i izoliranost. Pa vjerojatno i osjećaj zaboravljenosti od strane
kopna. Krenuo sam na spavanje razmišljajući kako
bi bilo kad bih svaki dan morao putovati do Splita i
natrag. Ili više puta tjedno što neki Lastovci moraju.
A kada sam legao svi valovi toga dana su mi ljuljali
krevet sve dok nisam utonuo u san.
Osvanulo je sunčano nedjeljno jutro i već se tada moglo zaključiti da će i dan u skladu s tim biti vruć. Jutro
je otkrilo jednu stvar – noć je bila vjetrovita. Indikator te spoznaje bile su razbacane čarape, ručnici i roba
sa naših terasa u dvorištu apartmana. Većini je barem
nešto završilo na podu. Na Lastovu je mir i tišina, ali
vjetar gotovo uvijek puše i zapravo je teže doživjeti
dan bez vjetra nego sa vjetrom. Ali često je to samo
blagi vjetar. Nakon doručka odlučili smo da ćemo
danas odmarati, posjetiti najveće naselje na otoku,
koje se također zove Lastovo, a da od sutra krećemo
na posao. Posao? E pa, ovo nije bila samo turistička
ekskurzija, već je imala i svoj radni dio! Kao prvo,
kroz unaprijed pripremljene ankete cilj nam je bio
ispitati otočane što misle o osnivanju parka prirode,
što očekuju i ima li kakvih promjena u zadnjih godinu dana od kada je park prirode i službeno proglašen
(29. rujna 2006.). Drugi dio ekipe će istraživati potencijalne turističke staze i puteve i ucrtavati ih na
kartu, a treći dio razgovarati sa lokalnim vlastima.
Ovo potonje je pripalo Ani i Jasmini kao iskusnim
članovima KSG-a, Matea, Marin i Mario su dobili zadatak da budu izviđači, a mi ostali smo bili anketari,
podijeljeni u tri grupe: Maja i Ivan su bili jedna, Vesna i Matija druga, a treću smo činili Zrinka, Mateja
i ja. Tijekom jutra smo uspjeli dogovoriti i prijevoz
svaki dan taxi-kombijem po otoku iz Pasadura gdje
god će nam trebati, a podijelili su se i zadaci vezani
uz kuhanje i nabavu namirnica. Odluka da se danas
ništa ne radi bila je logična. Bila je nedjelja pa nismo
htjeli gnjaviti stanovništvo i ometati im odmor. Zato
smo se popodne zaputili u Lastovo. Naselje Lastovo
ima oko 450 stanovnika i najveće je na otoku. Nalazi se na sjevernoj strani otoka, no da bi se došlo u
Lastovo treba se iz Pasadura najprije vratiti u Uble
pa kroz unutrašnjost otoka stići do njega. Ne postoji
kružna cesta na otoku tako da je put zapravo dulji
nego što se to čini, a ceste su vrlo dobre, iako pomalo
uske, tako da je oprez u prometu nužan. Samo naselje
nije smješteno na moru. Panoramski pogled ostavlja
dojam kao da se usjeklo u brdo i okrenuto je prema
jugu i gleda na veliko plodno polje ispod sebe. Lučko
Pogled na naselje Lastovo
pristanište je na drugoj strani brda koje se strmo spušta
prema moru, ali kada se čovjek spusti otkriva zgodnu
plažu, kafić, odbojkaško igralište i brojne stijene. Uz
plažu u Pasaduru, koja je jedina na cijelom otoku betonirana za potrebe hotela, ovu smo plažu u Lastovu
najviše «koristili» za vrijeme boravka na otoku. Kasnije popodne smo se popeli i na Kaštel, 186 metara visoko brdo podno kojega se naselje Lastovo smjestilo.
Kaštel se zove po utvrdi koja je na vrhu a danas služi
kao meteorološka postaja. Pogled je bio očaravajuć.
Došli smo u vrijeme zalaska sunca, a kako je dan bio
vedar i bez mnogo vlage u zraku, pred očima su nam
se nizali Biševo, Vis, Korčula, Pelješac i, naravno,
Lastovnjaci. Posebno me se dojmio trenutak kada je
sunce žarkocrvenom bojom «potonulo» u more pored
Biševa. Gledao sam u taj zalazak do posljednje zrake
i boje. A onda smo se spustili u Lastovo jer je bilo vrijeme i za malo kulturnog uzdizanja. Naš vozač taxikombija bio je član lastovskog KUD-a «Fumari» koje
je te večeri prikazivalo dio povijesti u vrijeme kada
su Turci prijetili da će zauzeti otok. No turska noga
nikada nije kročila na otok jer su doživjeli poraz u pomorskoj bitci kod Lepanta pa su se morali pregrupirati, a turskog glasnika su Lastovci smaknuli. Ovaj
ples sa sabljama uz tradicionalnu glazbu ne traje pre-
51