Limski zaljev
školjaka. Završivši kratak razgled
krenuli smo dalje. Sljedeća stanica
u našoj ekskurziji bio je Piran, mali
obalni gradić u slovenskom primorju. Pošto su svi gradići u Istri
više-manje isti, nije me iznenadila
spoznaja da je taj gradić zapravo
identičan ostalim gradovima na zapadnoj obali Istre. Da nije bilo natpisa na slovenskom jeziku, ne bih
niti primijetila da nismo u dragoj
nam Hrvatskoj.
Zadnje dvije stanice puta bile su
Pazin i Gračišće. Pazin ima oko
5000 stanovnika i nekoliko vrijednih kulturno-povijesnih i prirodnih znamenitosti - kaštel, župnu
crkvu sv. Nikole, franjevački samostan i ponor Pazinčice poznat
pod imenom Pazinska jama. Kroz
grad nas je vodio bivši student
geografskog odsjeka koji, iako
rođen u Rovinju, danas živi i radi
u Pazinu i primjer je slabije struje
preseljenja iz zapadne u unutrašnju
Istru (za razliku od dominantnog
smjera: unutrašnjost - zap. obala).
Gračišće, mali grad u unutrašnjosti
Istre nedaleko Pazina, me je zapravo najviše oduševio. Gradić poznat
Piran - središnji trg
kao jedino mjesto u kojem se nalazi jedina gotička građevina u tom
dijelu Istre zasigurno ne bi trebao
biti poznat samo po tome. Naime,
u životu nisam vidjela ljepši pogled – iz dvorišta glavne kule
puca prekrasan pogled na Učku
koji zaista nikoga nije ostavio
ravnodušnim. Nakon uživancije u
pogledu, krenuli smo za Zagreb.
Iako tužni što je tako brzo završilo,
mislim da smo svi bili zadovoljni
onime što smo vidjeli, ali i onime
što smo, zahvaljujući asistentu
Lukiću, naučili.
I tako je završila još jedna edukativna ekskurzija KSG-a, dana 6.
svibnja godine Gospodnje 2007.
Pazinska jama
47