Brijuni - edukativna ekskurzija
KSG-a
Tekst: Iva Basuga
Fotografije: Iva Basuga & Mario Krpanić
Dogodilo se to 5. i 6. svibnja godine Gospodnje 2007. pod stručnim
vodstvom svima nam poznatog
asistenta Aleksandra Lukića.
Sve je započelo skupljanjem nas
približno 40-ak (tako barem kaže
brojanje prisutnih na grupnoj slici)
na parkiralištu Gradskog poglavarstva rano ujutro. Vrijeme je bilo
kao „stvoreno“ za put – tmurno,
slinavo, maglovito i nažalost pratilo nas je sve dok nismo stigli na
more. No o tome malo kasnije.
Nakon što smo se svi posjedali na
svoja mjesta u autobusu, mogli
smo krenuti put Istre i Brijuna. Nakon Karlovca, skrenuli smo prema
Lujzijani i njome prevalili veći
dio puta. Stali smo na benzinskoj
postaji u Ravnoj Gori zbog raznoraznih pauzi – od onih za obavljanje nužde do kupovanja nezaobilaznih grickalica i čokoladica te
zadovoljavanja nikotinskih potreba
kolega.
Nakon kratke pauze uputili smo
se prema Vodnjanu koji nam je
bio prva postaja ove ekskurzije.
Iznenadilo me kako takav jedan,
meni do tada potpuno nepoznati
gradić, ima prekrasnu arhitekturu
koja me neodoljivo, i s razlogom,
podsjetila na Veneciju. No još više
od same arhitekture zadivila me
crkva svetog Blaža u kojoj se nalazi oko 370 mumificiranih ostataka
250 svetaca. Priča kaže da su mnogi ljudi, koji su došli pokloniti se
svecima, ozdravili od neizlječivih
vrlo dobrom
stanju iako su
bila zaštićena
samo
staklenom vitrinom.
Poslije Vodnjana uputili
smo se prema Fažani i
našem drugom
odredištu
–
nacionalnom
parku Brijuni.
Tamo
smo
Crkva sv. Blaža u Vodnjanu
posjetili
i
bolesti, dok drugi nisu uopće mo- vidjeli poznati safari park, crkvu
gli biti u njihovoj blizini, nego bi svetog Germana iz XV. stoljeća
iznenada počeli plakati, padati u sa prekrasnim freskama, zatim
nesvijest ili bi im srce počelo jako Prirodoslovni muzej, foto zbirku
tući… Ne mogu reći da mi nije jas- Josip Broz Tito na Brijunima te
no odakle takvi osjećaji, jer uistinu maslinu staru 1600 godina. Safari
je to bilo neponovljivo iskustvo. i crkva me, moram iskreno reći,
Prije nego li smo ušli uopće u crk- nisu nešto pretjerano oduševili –
vu, bila sam upozorena da se ne bilo je to sve simpatično za vidjeti
nadam nečem posebnom, jer vrlo i doživjeti, no ono najbolje je tek
vjerojatno to nisu prave mumije, slijedilo.
odnosno ne izgledaju kao mumije Kao jednu zanimljivost koju sam
već su to vjerojatno samo sarkofa- saznala u tom prvom dijelu poszi u kojima su pokopane. No kada jeta jest činjenica da se trava na
sam došla iza oltara (gdje su os- Brijunima nikad ne kosi, jer ima
tatci svetaca smješteni) ostala sam toliko životinja koje pasu travu
šokirana – to su uistinu bile prave te time tako dobro održavaju
mumije, odnosno mumificirani os- travnjake (koji izgledaju mekano
tatci. Kao da gledate nekoga tko je kao tepih), da nema potrebe za
do nedavno bio živ, a sad je mrtav košenjem. Posjet Prirodoslovnom
iako je stvarnost zapravo potpuno muzeju me u najmanju ruku osdrugačija. I što je bilo najzanim- tavio bez riječi. Osobno me, kao
ljivije od svega, tijela su bila u animal lover-a, užasnulo koliko
45