ŽIRKO
Likovno-literarni kutak
BROJ 7, svibanj 2017.
NIKOLINJE
Jesen brzo prolazi,
Božić uskoro dolazi.
U prosincu pahulje lete
snijegu se raduje svako dijete.
Čista čizmica na prozoru već stoji,
malo dijete želje broji.
Snijeg tiho pada,
mi se veselimo tada.
Sveti Nikola gleda zaspalo dijete,
darovi u čizmicu lete.
Čizmica je puna ljubavi i sreće,
dječje je srce sve veće.
Jakov Bukovac, 5. razred
aić, 1.r.
Roko Ivančić i Mihael Zm
STAZA DUGA OSAM GODINA
Staza duga osam godina za mene je metafora za moje
osmogodišnje školovanje. Moj razred nije uvijek bio ova-
kav: neki su nam se pridružili kasnije, a neki su nas, pod
utjecajem okolnosti, morali napustiti.
Tijekom godina puno se toga mijejalo. Naš izgled, ka-
rakter, ocjene, razrednici... Kroz sve te promjene prolazili
smo zajedno, nesvjesni dana, mjeseci i godina koje prola-
ze. Osam godina se nekome neće činiti puno, ali za nas to
je dio života koji ćemo pamtiti, naše djetinjstvo.
A sve je počelo davno, u prvom razredu. Onako mali i
preplašeni, držeći mamu za ruku, čekali smo da upozna-
mo našu razrednicu i još važnije, djecu s kojom ćemo
sljedećih osam godina dijeliti razred, klupu, gumicu, za-
daću, uspone i padove. A dijelili smo i puno više: uspo-
mene koje se pamte cijeli život, prva prijateljstva i prve
životne lekcije. Iako se, zapravo, nikad nismo pretjerano
slagali oko svega, puno smo se svađali oko raznih tema,
prepirali se, ali i brzo zaboravljali na to. Nismo obraća-
li pozornost na vrijeme, koje je naravno, brzo prolazilo.
Bilo je uspona i padova, dobrih, ali i loših ocjena. Igre i
svađe. Bilo je i prepisanih zadaća, šalabahtera i svakakvih
gluposti. Suza i smijeha. Svađanja i pomirenja. Toliko do-
gađaja u osam prekratkih godina.
A godine, kao i uvijek, prolaze, ne pitaju... A mi čekamo.
Čekamo proljeće, lijepo vrijeme, test, izlet, novi tjedan,
novi mjesec, godinu... I tako dok čekamo nešto novo, ne-
što čemu ćemo se veseliti, približava se kraj. Sve je manje
dana ispred nas. Sve manje stranica u knjigama, sve ma-
nje izleta koje čekamo, kojima se najviše veselimo. Mož-
da smo i sretni što idemo dalje, nastavljamo sa životom,
ali vjerujem da ćemo svi biti tužni kada dođe kraj. Evo,
ovo nam je zadnje proljeće zajedno u 8.b razredu. U ovo
vrijeme sljedeće godine, bit ćemo srednjoškolci, s novim
razredom i novim prijateljima. A u osmom razredu nam
je, zapravo, postalo najbolje. Taman smo se složili kako
se družimo i zabavljamo,
ali sad je već kraj.
Od svih misli koje su nam u
glavi zbog završetka škole,
upisa, krizme i maturalca
mogu samo reći da mi je
drago što sam baš u taj ra-
zred išla i baš te prijatelje
stekla i nadam se da ćemo
ostati u tako dobrim od-
nosima i tijekom srednje
škole,da ćemo se na matu-
ralcu ludo zabaviti i da ni-
kad nećemo zaboraviti svoj
8.b.razred.
Dorotea Lukunić,8.b
PŠ Kamanje
11