ŽIRKO
O
Likovno-literarni kutak
BROJ 5, lipanj 2015.
DUGA
Nakon kiše,
kao utjeha
sunce niče
i priča nam
zaigrane,
sunčane priče.
Kao da slikovnicu
veselo riše,
sve tamne boje
s neba obriše.
Tada se na nebu
svaka svijetla
boja blista,
kao da ih je
nebo ukralo
sa slikareva kista.
Ne znam, možda
je zaigrana
duga šal
pa nas sanjare
zove na bal.
Anamarija Petrušić,
PŠ Kamanje, 8. r.
Hana Radman, 1. r.
LJUBAV JE PJESMA
U očima mojim dubok je sjaj,
Srce glasno tuče i poigrava.
Kako čaroban osjećaj je taj!
Sigurna sam – to je ljubav prava!
Kada pored mene on prolazi
I iznenada mi se obra ,
U mojem oku sunce izlazi.
Odjednom sreća me obuhva !
Nakon svega samo na njeg’ mislim...
Da ga volim nisam bila svjesna!
Ta je ljubav prolazna, pomislim,
Ali sada znam, ljubav je pjesma!
Lucija Petrušić, 5. r.
Karolina Guš n, 5. r.,
PŠ Kamanje
PROLJETNA KIŠA J JE E SM
SMOČILA MIŠA
Jednoga proljetnoga jutra kiša je počela pada nad livadom i sve su se živo nje razišle, samo je mali mišić Gric-
ko ostao na kiši jer odmalena voli kišu. Putovao je svijetom da bi došao do kiše jer je mislio da se od kiše raste te
da će zato posta veći. Dvadesetog dana proljeća kiša je prestala pada i sve su živo nje bile sretne, jedino je
mišić Gricko bio tužan. Svi su ga uvjeravali da se od kiše ne raste. Nakon dugog uvjeravanja, ipak ih je poslušao i
nastavio živje ne osvrćući se na kišu. Od tada ne voli kišu jer ne želi da mu se smoči slatki nosić i maleni repić.
Mar na Stojčić, PŠ Ribnik, 3. r.
10