Trenutak pretvoren u vječnost
Vukovar
BROJ 4, siječanj 2014.
Likovno-literarni kutak
ŽIRKO
Trenutak pretvoren u vječnost
Odavno sam otkrila koje sve ljepote registrira naše oko, čak i kad naša pozornost nije posebno usmjerena na neki osobit objekt. Cvijet, grana, oblak, kap vode ili snježna pahulja … šapa mog Astora, sunce u sutonu, kamen na plaži u predvečerje … Za nekoga je to bezbroj neprimjetnih detalja, a za mene savršena umjetnost prirode, trenutak koji želim sačuva� od vremena i zaborava.
Ulazeći u taj čarobni svijet ljepote, doista nevidljiv svakom oku, otkrila sam savršenog pomagača i suradnika- fotoaparat. Postao je moj nerazdvojni pra�lac i prijatelj. Počeli smo zajedno hvata� te predivne lep�re prirode, savršene trenutke i prilike koje smo imali sreću ugleda�, doživje� i osje��.
Taj trenutak dok hvatamo ljepotu, a da je nismo ni okrznuli, dar je umjetnos� koju mi pruža fotografiranje. Upravo je to
Ilija Rađenović, 8. r., OŠ Žakanje ono što me poistovjećuje s fotografijom: zadrža� dah, osje�� ljepotu savršenstva i sačuva� ga, a da ga pritom nisam dotaknula ili na bilo koji način prekinula u njegovu postojanju.
Fotografija me u trenu vodi na mjesta na kojima sam bila u nekoj daljoj ili bližoj prošlos�. Oživljava svaki osjet i sjećanje, budi uspomenu, vraća na isto mjesto gdje je nastala i ostaje isto divljenje kao i u trenutku kada je nastala. Zato smo postale nerazdvojne. Znam da to nije prijateljstvo s rokom trajanja jer fotoaparat voli moje oko koje zapaža najsup�lniju ljepotu prirode i trenutka, a ja volim fotografiju koja mi daje moć da tu ljepotu zadržim kraj sebe.
Vukovar
Dora Jurinčić, 8. r. OŠ Žakanje
Dijamant na Dunavu leži, Godinama k sreći teži. Bori se, uzvikuje, govoreći:“ Nema predaje!”
Sve dok u nas srce bije Dok nitko ponos domovine svoje ne krije, Dok nam ljubav prema Hrvatskoj venama teče, I dok se cilj krajnji ne steče, dok s mirom ne zaspimo uveče. Nema predaje!
Mnogi su za taj grad pali, Neki i na pola puta stali. Za boljim sutra su o�šli, A Hrvatsku zaobišli, U nadi da će im bolje bi�, Da će plača za domovinom bi� si�...
Dok su tako jedni, Braneći gore i ravnice Nestajali u tami, Kada gotovo nitko drugi vidio nije, Drugi su ostajali sami, Nadu gubili!
Pao je tako Vukovar grad, Naš heroj Oduvijek, Pa i sad!
Iz pepela se digao, Borio, izborio I za sutra živio, A mi... Mi se tom heroju i dalje divimo!
Vukovar je naše domovine kras, naš vječni dužnik za život, naš spas!
Marija Rađenović, 8. r. OŠ Žakanje
Sebas�an Vardijan, 8. r., OŠ Žakanje
15