Šum Panonskog mora
96
Beograd Slobinog vremena, dočekao me je siv
i natmuren, nalikujući Odinu koji se sprema da
kazni neposlušne potčinjene bogove. I danas ga
doživljavam najpre kao takvog, sivo-nostalgičnog, onakvog, kakav se smešio sa omota Paket
aranžmana. Bio sam smešten na jedanaestom
spratu bolnice i nije dugo prošlo pa sam bio operisan. Nakon operacije, leđa su me strahovito pekla od skalpelskih rezova.
Nisam smeo spavati na leđima, pa spavah na
stomaku, ponekad i na boku. Bilo je mnogo dece
tad na mom spratu, tužno ih je bilo gledati. Neki
nisu mogli da ustaju iz kreveta. Nekima, pak, niko nije imao doći u posetu. Moja majka, koja je
bila sve vreme u Beogradu, dolazila je u posetu
svaki dan, donoseći mi stripove, knjige i muzičke kasete. Tih dana sam bio kao ptica u kavezu.
U posetu je sa njom dolazio i moj najstariji stric
koji i sad živi u Beogradu, a koji bi mi uvek znao
dati neki koristan savet. On je imao divnih knjiga u svojoj biblioteci. Često sam odlazio kod njega, stanovao je tada u ulici Narodnih heroja kod
novobeogradske Fontane. Na Novom Beogradu
tih dana, ja sam se prvi put osetio kao odrastao
muškarac, mada sam još suštinski bio dečak.
Jedan deo mog odrastanja je vezan za taj deo
Beograda, sećam se kako sam jedno vreme posle
oporavka tamo prodavao cigarete, kod Fontane,
skrivene ispod zelene spitfajerke, noću, dok bih
dane provodio po knjižarama.
Nakon mesec dana od operacije, dobio sam
otpust pa sam se mogao vratiti kući. Koridorom
kroz Posavinu je tad bilo rizično putovati, na
povratku kući tada su padale granate, a neki