Radomir D. Mitric´
i Sirene kriju mistične dubine mediteranskog
morskog okrilja i police biblioteka koje je pečatirao i slikao Duh Mediterana, strašan kao knjiga
pisana na Patmosu ili kao arapsko Stoto ime, ali i
koji je blag poput zefira, kao angel.
Najdublje tajne ipak kriju mediteranske žene o kojima je tako lepo pisao Lorens Darel, ili
jedan Kerenji, ali ponajpre slavna trijada Eshil,
Sofokle i Euripid. Plahovite i senzualne, nežne
i oštre, priroda tih žena je stopljena sa prirodom mora na kojem ispirahu rublje i grnčarije,
čekajući svoje muževe, Ulise, otisnute na talase
Mediterana.
Sve što sam ikada napisao i što ću ikad napisati bilo je i biće sećanje na te arhetipske priče,
osluškivanje onoga što mi govore priroda i ljudi mediteranskih krajeva ili, pak, kakav muzej,
luka, lađa, maslinjak ili vinova loza, kakva palma, urma ili nar, taj živi palimpsest boja i oblika kroz koji teče životni sok Mediterana. Zato
se može reći da Levant diše istim dahom kao
jedna Andaluzija, Magreb kao Atina, Egipat kao
Kartagina. Svuda struji jedna ista energija poleta i uzleta, radi misije da zaveštamo delo svetu,
svako u svoje ime, bila to piramida ili knjiga, ili
nešto treće.
Mediteran je krovni pojam koji nas sve povezuje u jednu celinu. Tu je zasnovan i stvoren prvi kult porodice i prijateljstva. U jezicima mnogih naroda koji tu obitavahu, Mediteransko
more je imalo i ima trorodnu semantičku oznaku, kroz muški, ženski i srednji rod. Mediteran
je bio i otac i majka, dete, brat i sestra. Ali i naš
87