Šum Panonskog mora
80
bili spomenici te vrste pod kojima je sahranjivano više ljudi. Ponegde postoje na takvim kamenim stupcima pravi reljefi kola, starog slovenskog simbola. I sami Sloveni su se nekad nazivali
Kolovenima, a nazvani su Slovenima zbog pogrešne transkripcije sa etrurskih kamenih ploča i sarkofaga, koji su verovatno pripadali istom
genetskom stablu. Slovenima su prozvani i od
trena kad su počeli da slove, to jeste da govore po slovima. A Slavenima su nazvani zbog čestih završetaka njihovih imena sa sufiksacijom
na „slav“. Kolo je imalo važnu simboliku, ticalo se godišnjih doba i sezalo je još iz pag anskog
doba. Od svih naroda sveta stećcima su najbliži
kameni obelisci Kelta koji su živeli u dodiru sa
Slovenima, narodu koji je naselio veliki prostor
od Adrijatika do Sibira.
Uvek sam se pitao kakva se priča krije iza tog
stećka u mom kraju, kakva je balada u kamenu ostala zapisana, govoreći jezikom koji svojim trajanjem nadilazi vekove, prkoseći zaboravu. Pelinu i draču koji ga pokušavaju nadrasti.
Šrapnelima iz bivšeg rata, kad je utihnula pesma
kosa i drozda iz visoke trave. No, on je ostajao
stamen i gord, stremeći visinama.
Nekako sam pokušavao odogonetnuti šta kriju slike njegovog reljefa, ali najviše mi se sviđa
verzija koju pastiri ovoga kraja prepričavaju po
katunima u mlačnim noćima. Veruje se da je tu
pokopan mladi vojskovođa plemićkog roda, koji je morao na vojnu u daleki kraj iz koje se nije vratio živ. Za njim je ostala ljuba neljubljena.
Iz silne ljubavi prema njemu, a ne mogavši da se
pomiri sa saznanjem da je izgubila svog dragana,