Šum Panonskog mora
214
Ne znam, znam samo da će moj duh počivati nad mansardom pod onim sumatraističkim
planinama sa početka priče. Pamteći sve ovo gore ispričano. Hodeći nemim i nemuštima međuprostorima između epizoda kojih se sa setom sećam, bojeći se da me smrt ne pretekne pre negoli
završim ovo pisanije.
Sebe sam doživljavao i kao Filokteta u to doba.
Iznurenog od ratne zbilje. Nekog ko na neki način
ima moć da razreši sudbinu dugog rata. Verovao
sam da imam neke moći. Mrzeo sam sopstvene
misli, jer sam u njima predosetio bratovljevu smrt.
Morao sam platiti neku cenu. U vremenu rata, čitao sam dosta grčkih tragičara. Valjda mi
nije ni trebala bolja pozornica od one u kojoj
sam se nalazio. Uvek sam favorizovao