Šum Panonskog mora
196
folkloristiku, cedi suvu drenovinu i motive koji
su vekovima prežvakani. Dakako da je patriota,
jer tako može da ušićari nešto od države koja ga
je smetnula iz tranzicijske svakodnevice i on joj
je samo smetnja, jer ta država ne treba individue
koje pamte bolja vremena.
Balkanski pisac najčešće priča o tome kako se nekad dobro jelo. Balkanski pisac priča o
radnim akcijama, kad je bio jeftina verzija Kjer
kegardova Zavodnika.
Balkanski pisac nosi torbu u kojoj su knjige
sumnjive vrednosti. On uhodi nekog ili nešto,
pošto je ranije u komunizmu Titovog doba takva ličnost bila glavni doušnik i potkazivač šta
narod priča i ko podriva sistem, jer se njima tad
verovalo.
Balkanski pisac nosi stare džempere, pantalone sa zakrpama. Ispija jeftine kafe. Čita nekoliko
dnevnih novina. Kad dođe kući na ručak, najčešće šuti u uglu stola, dok žena, ako je ima, sedi na
pročelju i diriguje. A deca, ako ima decu, ućutkaju ga pre negoli nešto i kaže.
Balkanski pisac ne zna da uradi nijedan posao
u kući. Ako krene da zakuca ekser u zid, najčešće posle toga ima jedan crn nokat na ruci. Ne
razume se u politiku i kad je reč o tome, izbegava takvu priču. Balkanski pisac, subotom ide na
pijacu i kupuje potrepštine, kad preuzima ulogu
domaćice.
Balkanski pisac je, sve u svemu, vrsta koja
iščezava, nalik je Indijancima koje je američka