Radomir D. Mitric´
je i nastao iz zvukova, zapravo, koji su se složili
u azbukovnu slagalicu. Kasnije proizvodeći slova, kroz otelotvorenje materije. Gde svako slovo
tvori suštinu čak i svojim grafijskim oblikom. Ne
znam da li sam o tome tad mislio, dok smo avionce slali u nebo, kroz tu cev, ali mislim da je i
to bio čin inicijacije za mene. Ta cev je bila moj
didžerido, flauta pobune i ratnička truba.
U ratu sam upoznao veličanstvenog Remboa,
čitao sam njegov Boravak u Paklu i Samoglasnike.
Tad sam upoznao suštinu tih Samoglasnika. Dok