Šum Panonskog Mora | Page 117

narcis nad odrazom Zanemarujući sadašnjost, pisci žive prošlost, nekad i na štetu budućnosti. Trenutak koji se događa za njih je bitan samo kao hologram koji prelama vizuru ove hronotrijade. Postaju li i sami više sopstvene knjige nego život koji zaista bitišu? Danilo Kiš je jednom prilikom rekao da bi „voleo da ponese sve svoje knjige sa sobom u Haronovoj barci, da bi osetio da li bi sa njima lakše bilo umreti“. Odrekao bih se svega što jesam, ako to nije ono što osećam, da bih istrajao sa smislom, nauštrb svojih knjiga. Moje knjige su moji hijerogami. Kao 117