DRVO DJ
Kad biste se jednoga dana osvrnuli i promotrili svoj život, biste li bili sretni onim što vidite?
Prolazimo kroz život jureći obveze koje se gomilaju iz dana u dan sve više. Ponekad zastanemo, napravimo još nekoliko planova i odjurimo u nepoznato. Večer nas dočeka, malo predahnemo, odemo na spavanje i drugi dan sve ispočetka.
Možemo biti sretni takvim načinom života sve do jednom. Dok više nismo sretni. Shrva nas bolest, ostanemo bez posla, nemamo novaca, napuste nas naši voljeni … i što onda imamo?
Hoćemo li zagrliti svoj automobil, svoj novčanik, zrak? Hoćemo li u tom trenu biti zahvalni na onome što imamo ili ćemo tugovati za onim što nam nedostaje? Kako znamo da nam nešto nedostaje ako to nikad nismo imali?
Vrijeme bi bilo da svi zastanemo, predahnemo i posvetimo se sebi i svojim najmilijima, svojim prijateljima, svom hobiju, nekadašnjim željama za koje nikad nismo imali vremena ili hrabrosti.
Čovjek je krhko biće, čovjek je društveno biće i u samoći ne može opstati. Ovaj je list posvećen onima koji su posvetili svoje vrijeme ili čak čitav život drugima.
Posvećen je ljudima koji su se izborili za tebe, za mene, za nekog drugog i koji nisu požalili svoje odluke.
Posveti i ti sebi i drugima malo vremena i pažnje. Sjećaš li se kad si zadnji put nekome rekao da ga voliš? Kad si zadnji put nazvao prijatelja kojeg nisi dugo vremena vidio?
Pazi što želiš! Vrijeme ne možeš vratiti!
Nemojte probleme rješavati svađama.
Želio bih da svako dijete ima dom.
Bartol K., 8. b
Antonio L., 8. b
Nikada ne procjenjujte ljude prema materijalnom statusu.
Patricia B., 8. b
Djeca druge mjere prema odjeći koju nose umjesto da ih mjere prema njihovim osobinama.
Lora L., 6. a
Ja da m i d m Lu
Po s s
Učini nešto sad, još uvijek nije kasno. Kreni sa sitnicom, jer sitnica je ono što se broji. Novac dođe i ode, vrijeme ne možeš vratiti.
I? Jesi li sretan onime što vidiš?
Leonida Fijan, učiteljica hrvatskog jezika
4