Vukovar
slavi se dolazak proljeća, izgoni se stoka na pašu, pale se krijesovi. Preporučalo se umivanje u vodi s cvijećem. Dječaci i djevojčice za Jurjevo obilaze sela, darujući zelene grančice, pjevajući obredne pjesme a u pratnji je sudionik sav odjeven u zelene grančice, Sv. Juraj. U povijesti Pušće iz 1928. godine, a u njenom prijepisu iz 1972. godine spominje se... pripovijeda se da bi Župna crkva Sv. Jurja upravo do sadašnjega doba stara 600 godina... da je sadašnja crkva u najprijašnje doba bila Grkokatolička Crkva, te da su ovdje u Pušći bili Grci, te da su za vrijeme turskoga haračenja Turci poharali i ovu okolicu koja se je kajšnjije nazvala Pušća. Sv. Juraj zaštitnik je domaćih životinja, konjanika, jahača, vitezova, težaka, strijelaca, vojnika, izviđača, mesara, sedlara i ovčara. Njegov lik često je prikazivan na portalima katedrala( Ferrara, Chartes, Firenca..) Privlačan je motiv mnogim umjetnicima kroz povijest – Rafaelu, Pisanello, Carpacciu … O njemu su napisani mnogi romansirani životopisi i proslavili su ga mnogi veliki pjesnici. Na likovnoj radionici osim plitkih reljefa prikaza Sv. Jurja na konju, učenici su napravili i mozaik od pločica s prikazom Sv. Jurja kako ubija zmaja. Veliki broj župa u Hrvatskoj uzima Jurja za svog zaštitnika – Draganić, Pušća, Stojdraga u Žumberku, Oborovo kod Rugvice, Odra kod Zagreba, Bapska kod Iloka, Staro Petrovo Selo, Čaglić kod Lipika, Gornja Stubica, Desinić, Đurmanec, Senj, Starigrad-Paklenica, Osojnik kod Dubrovnika, Perković kod Šibenika, Sućuraj na Hvaru, Zaton kod Šibenika, Drvenik kod Gradca i još mnogi drugi. Priča o Vukovaru je duga i trajna. Grad, najveća riječna luka na Dunavu, grad s pet tisuća godina postojanja. Vučedol je arheološko nalazište svjetskog značenja, po njemu je cijela jedna kultura u svijetu dobila naziv Vučedolska kultura. Vučedol je bio mjesto stalnog naseljavanja – blizina tekuće vode, plodnih polja i šuma u kojima je obitavala divljač. Oko 3000 godine pr. Kr. u Vučedolu je živjelo između 2000- 3000 stanovnika. Ovo je prva kultura kod koje je svaki pripadnik jeo iz svoje posude. Bavili su se i uzgojem stoke, vjerojatno među najstarijim uzgojivačima stoke na svijetu, koja je činila 85 % njihove prehrane. Posebno je obilježje ove kulture bogata i raznovrsna keramička proizvodnja. Posude se odlikuju izvrsnom kakvoćom, specifične crne boje s bijelim inkrustracijma. Najpoznatija posuda je svakako ona u obliku golubice ili jarebice, s otvorom na vrhu glave, korištena najvjerojatnije u kultne svrhe. Vukovarci je smatraju simbolom mira te je kao takvu nose svim ljudima dobre volje. Eto upravo zbog svega navedenog smatramo da i Vukovarci zaslužuju svoj simbol mira od nas jedne malene škole na krajnjem sjeverozapadnom dijelu Zagrebačke županije. Za sve one branitelje i civile, djecu koji su u bespoštednoj borbi koja se vodila za Vukovar 1991. godine izgubili svoje živote. Vukovar je razoren do temelja međutim jedan grad i jedan narod ne mogu se ubiti. U mjesecu lipnju 1997. godine u Vukovar je stigao Vlak mira sastavljen od 21 vagona svih hrvatskih županija s uglednicima iz cijele Hrvatske. Prvi hrvatski predsjednik dr. F. Tuđman nazvao je taj vlak – Vlakom mira, simbolom povratka svih onih koji nisu okrvavili ruke u Vukovaru, kako bi se nastavio život grada na Dunavu...
Pripremile: Duša Šarunić, prof. savjetnik i Jadranka Sutlarić, učiteljica likovne kulture
33