• Možete li nam reći nešto općenito o redu Misionarki ljubavi ?
Red je osnovan od svete Majke Terezije koja se svjetovno zvala Agnes Gonxha Bojaxhiu , porijeklom je Albanka , rođena , živjela i odrasla u Skopju . Nakon završene gimnazije s 18 godina iz Zagreba je krenula u Irsku da se pridruži sestrama Loretinkama koje su imale misiju u Indiji . Nakon tri mjeseca učenja engleskog jezika poslali su je u Kalkutu . Tamo je završila farmaciju i postala redovnica . U tom redu podučavala je vjeronauk i geografiju . Jednog ju je dana Isus u vlaku pozvao da ostavi sve i da se posveti najsiromašnijima . Dvije godine je čekala dozvolu da to ostvari , toliko je trebalo i njoj da razumije što Bog od nje želi i poglavarima da razluče je li to stvarno Božji poziv . Prvih 12 sestara koje su joj se pridružile bile su njezine bivše učenice koje su je vrlo voljele . Nije ih ona zvala , same su joj se pridružile kad su završile srednju školu .
Ono što je Isus tražio od Majke bile su za to vrijeme neobične , čudne stvari , koje nitko prije nije činio na takav način . Npr . odjeća , Isus je od Majke tražio da se obuće kao indijske žene , da odijene sari i da liči na Njegovu majku , ali da bude u redovničkom stilu . Majka je napravila sve onako kako je Isus od nje tražio .
Ljudi u Indiji koje je Majka susretala živjeli su u takvom siromaštvu koje ne možete ni zamisliti ; na smetlištu , u barakama , bez sanitarnih uvjeta … za usporedbu , Kalkuta je 14 puta veća od Zagreba . Majka Terezija je mislila na početku da će brinuti samo o siromašnima u Kalkuti . No Bog je blagoslovio tu misiju tako da su u red počele ulaziti djevojke iz cijeloga svijeta . Red danas broj 5500 sestara u cijelome svijetu . Postoje i svećenici Misionari ljubavi , postoje kontemplativne sestre , koje su više posvećene molitvi , no i one izlaze na dva sata tri puta tjedno , one se posvećuju duhovno najsiromašnijima . Imamo i braću Misionare ljubavi i kontemplativnu braću . Imamo i misionare laike koji također polažu sva 4 zavjeta i nastoje u svojoj sredini u svojim obiteljima živjeti karizmu , dar Božji . Imamo i udruženje suradnika koji ne polažu zavjete , ali žele živjeti našu duhovnost i preuzimaju odgovornosti u našim aktivnostima . Imamo i volontere . U cijelom svijetu imamo oko 300 Kuća , vrlo je malo zemalja gdje još nismo prisutni . Engleski je jezik zajednice jer smo internacionalna zajednica .
• Kada je red počeo djelovati u Zagrebu ? Red je u Zagrebu počeo djelovati 1979 . godine , samo ženski red .
• Koliko dugo djelujete u određenoj Kući , samostanu ?
To nije određeno , po potrebi . Jedino poglavari ostaju tri godine u određenoj Kući . U početku nas je Majka često mijenjala jer nas je bilo manje , tako da steknemo što više iskustva prije polaganja vječnih zavjeta jer smo odmah dobivale odgovornosti .
• Koliko sestara trenutno živi u ovom samostanu ? Iz kojih su zemalja rodom sestre koje su trenutno ovdje ?
Nas je sedam , poglavarica je Mađarica iz Vojvodine , dvije Hrvatice , dvije Indijke i dvije Afrikanke iz Kenije .
• U koje države obično odlaze sestre iz Hrvatske ? Ima li nekih država u koje ne odlazite zbog sigurnosti ?
Nemamo pravila , idemo gdje nas pozovu i gdje nas pošalju naši poglavari , tamo idemo . Imamo sestara Hrvatica u Indiji , Mongoliji , Africi , Pakistanu . Odlazimo gdje nam dozvole crkvene i državne vlasti . Čak i kada su bile u opasnosti sestre su odabirale ostanak .
• Kakvim se sve poslanjem bavi ovaj samostan , kojim skupinama ljudi i je li svakoj sestri dodijeljen poseban zadatak ? Postoji li u sklopu samostana dom za žene , bolesne , beskućnike , djecu ?
Svaka sestra ima svoj zadatak , svoj apostolat . Djecu nemamo ovdje , no radimo i s djecom . Na prvom su mjestu starice i starci koji su ostali beskućnici ili su zapušteno živjeli u svojim kućama , koji žive u velikom siromaštvu ili su odbačeni od svojih obitelji . Naš smještaj je uvijek privremen , naša vrata su na prvom mjestu otvorena beskućnicima , najpotrebnijima , teško bolesnima i ljudima na samrti . Imamo i prenoćište za mladiće , koji su bolesni ili koji rade , a nemaju smještaj . Brinemo i za jedan broj obitelji koje su u teškoj situaciji , njihovu djecu okupljamo kada smo u mogućnosti . Ljeti dok su na praznicima , da ne bi ostali na ulici , sami ili prepušteni igricama dođu kod nas . Osiguramo im školski pribor . Preko godine djeca dolaze dva puta mjesečno na radionice , kateheze , pomoć pri učenju , pomažemo im da nađu svoje talente , da im stimuliramo kreativnost , ohrabrujemo ih da prebrode teške situacije . Sada za Božić organiziramo toj djeci priredbu i proslavu .
19