Školsko zvono 23 - OŠ Pušća i PŠ Pavla Štoosa Dubravica | Page 11

U životu možeš dobiti sve što želiš samo ako dovoljnome broju ljudi pomogneš da dobiju što žele U nastojanju da pomognu bolesnome profesoru Zvonimiru Filipoviću, profesorica Marijana Pili i predsjednica Udruge Majčina Krila iz Šenkovca Helena Kosmat, organizirale su dobrotvornu akciju „ Zvone u srcu“. Cilj je bio prikupiti novčana sredstva koja bi pomogla u liječenju profesora Zvonimira, a profesorici Marijani i
Heleni Kosmat pridružili su se ostali djelatnici OŠ Pušća. 26.10.2016. organiziran je koncert, a mi smo za naš školski list pripremili razgovor s organizatoricama.
Profesorice Marijana, bili ste inicijator humanitarne akcije „ Zvone u srcu“. Kako ste se odlučili na to? Marijana Pili: Zvonimir je moj dragi prijatelj i kolega i s obzirom na informaciju koliko je skup boravak u toplicama i da njegova obitelj to neće moći podmiriti, odlučila sam se poduzeti neke korake. Porazgovarala sam s članovima Zvonimirove obitelji i kolegama koji su objeručke prihvatili moj prijedlog.
Jeste li zamišljali tako velik odaziv? Marijana Pili: Nadala sam se velikom odazivu, ali sam se obzirom na vremena i tešku situaciju u kojoj se svi nalaze pribojavala hoće li ljudi moći odvojiti novac za nekoga.
Na koje ste probleme naišli tijekom organizacije? Marijana Pili: Za početak tu je bila papirologija, brojna papirologija. Trebalo je pronaći sponzore i donatore, ali su se tu zaista istakle neke kolegice svojim zalaganjem i uloženim trudom i vremenom. Svakodnevno smo nailazili na neke probleme u organizaciji, ali smo uz dobru volju i trud sve uspješno realizirali.
Čega ste se najviše plašili? Marijana Pili: Najviše sam se plašila lošega vremena jer se koncert održavao na otvorenome, u dvorištu naše škole.
S koncerta
Što biste savjetovali budućim volonterima i našoj djeci volonterima? Marijana Pili: Volonterima želim reći da je ono čime se bave hvalevrijedno, da im se možda čini da ne dobiješ ništa zauzvrat, a ulažeš puno truda i vremena, ali se osjećaj da pomažeš nekome ne može mjeriti ni sa čime. Budite i dalje ustrajni i bavite se humanitarnim radom jer to hrani i srce i dušu.
Je li sve ispalo onako kako ste zamišljali? Marijana Pili: Ispalo je i bolje od onoga kako sam ja zamišljala, jako sam sretna i ponosna što radim u ovakvom kolektivu u kojem su se svi spremno uključili u akciju. Ovaj nas je događaj sve još više povezao i pokazali smo da zajedno možemo sve. Sigurna sam da bude li trebalo organizirati neki sličan događaj, da bi se svi članovi kolektiva, a i naši učenici ponovno uključili. Htjela bih još jednom od srca zahvaliti Udruzi Majčina Krila i svojoj novoj divnoj prijateljici i predsjednici Udruge Heleni Kosmat bez čije pomoći ova akcija ne bi bila moguća jer su nam priskočili u pomoć kad nam je to bilo najpotrebnije.
Naš Zvonimir je sretan i ponosan, vidio je filmove koje je za njega pripremila profesorica Duša Šarunić i drago mu je što ima takve kolege.
Maja Vuković, 8. b
11